U svakodnevici roditeljstva lako je upasti u zamku instinktivnog popravljanja dječjih problema. Psiholog Jeffrey Bernstein, koji više od 30 godina radi s djecom, adolescentima i obiteljima, često svjedoči roditeljskoj potrebi da odmah ponude rješenje kad se njihovo dijete suoči s izazovom.

Iako to proizlazi iz ljubavi, ističe, ovakav pristup može imati suprotan učinak – ostavljajući djecu da se osjećaju neshvaćeno, odbačeno ili nesposobno.

Kroz konkretne primjere iz prakse Bernstein pokazuje kako se ovaj obrazac ponašanja javlja u različitim dobnim skupinama i kako roditelji mogu reagirati na način koji djeci daje osjećaj podrške i snage, a ne nemoći.

Ne treba svaki problem odmah rješavati

Primjer 7-godišnjeg Jaxa koji je rasplakao jer mu se srušila konstrukcija kockica savršeno ilustrira ovaj obrazac. Njegova majka odmah je posegnula za ljepilom i selotejpom kako bi popravila stvar. No, Jax nije tražio rješenje – trebala mu je osoba koja će samo sjesti pokraj njega i reći “Uf, baš grozno. Hoćeš li da zajedno pokušamo opet kad budeš spreman?”.

Empatija prije strategije

10-godišnja Lila povjerila je ocu da je nitko ne želi u igri za vrijeme odmora. Otac je odmah krenuo sa savjetima – “Pokušaj igrati nešto drugo!”, “Budi otvorenija!” … No, Lili nije trebala strategija. Trebala joj je povezanost. Rečenica poput “To zvuči usamljeno!” učinila bi da se osjeti viđeno i podržano.

Savršenstvo ne traži dodatni pritisak

11-godišnji Miles zapeo je s pisanjem zadatka, uvjeren da će biti loše. Njegovi roditelji, zabrinuti zbog odugovlačenja, inzistirali su da ga dovrši. No, Milesu je više trebala potvrda da je u redu ne biti savršen, podsjetnik da njegova vrijednost nije vezana isključivo uz ocjenu.

Ponekad je tišina najbolja podrška

14-godišnja Sophia bila je gruba prema roditeljima nakon škole. Umjesto da su krenuli s predavanjem o poštovanju, roditelji su mogli ponuditi prostor i smiren ton “Djeluješ preopterećeno. Tu smo kad budeš spremna!”.

Kada rješavanje problema oduzima djeci vlasništvo nad situacijom?

18-godišnji Eli doživio je fijasko na razgovoru za upis na fakultet. Majka je odmah poželjela intervenirati i poslati e-mail komisiji. No, Eli nije trebao nekoga tko će riješiti problem umjesto njega, već podršku “Vjerujem u tebe. Ovo nije kraj priče!”.

---

Što možete učiniti umjesto automatskog popravljanja?

Učinite ovo:

• budite prisutni – govorite manje, slušajte više; prije nego što ponudite savjet unesite mir
• potvrdite osjećaj, ne samo rješenje – rečenica poput “Razumijem zašto ti je ovo teško.” ima puno snažniji učinak od “Evo što trebaš učiniti.”
• osnažujte, ne preuzimajte – djeca grade samopouzdanje suočavajući se s izazovima, ne izbjegavajući ih.

Refleks popravljanja dolazi iz ljubavi, ali prava moć je u prisutnosti. Djeci nije potrebno da roditelji riješe sve njihove probleme.

Bernstein naglašava da često ponašanja koja djeluju kao prkos zapravo predstavljaju dječji vapaj “Ne čuješ me!”. Kada roditelji umjesto hitnog popravljanja ponude empatiju i povezanost, cijela dinamika odnosa se mijenja.

Pročitajte i ove članke:

• Kako pomoći djeci koja odugovlače s obvezama?
• Vrijede i bez postignuća: Kako djeci pokazati da su dovoljno dobra?
• Zašto djeca trebaju više vremena provoditi s roditeljima nego s vršnjacima?

• popravljanje dječjih problema
• roditeljska navika koja šteti djeci

Učitaj više izvora