Ljubav je stanje mozga, ali i cijelog tijela koje je povezano s neurobiološkim i psihološkim aktivnostima organizma. Važno je naglasiti da se tek od nedavno proučavanje ljubavi primarno proučava s područja psihologije pa se tako sve veći fokus prebacuje na spolne razlike.

Psihologija muškaraca i žena u ljubavi je izrazito kompleksna, posebno kada se proučavaju njihove temeljne razlike u ličnosti, neurobiološkim aktivnostima i društvenim očekivanjima.

No, općenito gledajući, ljubav je ljubav, a razlike između muškaraca i žena u pokazivanju ljubavi su upravo ono što ljubav čini tako dinamičnom, kompleksnom i ponekad neobjašnjivom.

Psihologija ljubavi

Naše primarno iskustvo ljubavi je majčinska ljubav koju dobivamo kroz toplinu, njegu i naklonost putem dodira naših majki, očeva ili drugog primarnog skrbnika.

Tijekom djetinjstva, topla i nježna ponašanja naših roditelja pružaju nam sposobnost da formiramo intimne i emocionalne veze i odnose s drugima. Zato nije neobično pronaći u stručnim priručnicima duševnih poremećaja simptome vezane uz nemogućnost uspostavljanja i održavanja bliskih odnosa, posebno kada su u pitanju poremećaji izazvani ranama i traumama iz djetinjstva.

Psihološki gledano, obrasci ponašanja koji pokazuju ljubav (dodiri, poljupci, zagrljaji itd.) tijekom djetinjstva oblikuju našu percepciju ljubavi u budućnosti. Isto tako, djeca putem takvih ponašanja uspostavljaju osjećaj sigurnosti i privrženosti roditeljima te tako razvijaju emocionalnu i socijalnu inteligenciju.

Ljubav je važan čimbenik u izgradnji i razvoju zdrave, stabilne i jake ličnosti. Nedostatak ljubavi može često izazvati različite psihološke poremećaje, psihosomatske bolesti te razviti otuđenost.

Dovoljno ljubavi u ranom djetinjstvu stimulira oslobađanje dopamina, a za njega je specifično da potiče osobu na kreativnost, borbenost i samopouzdanje. Ako se dopamin ne luči dovoljno u frontalnom korteksu, može doći do mentalne dezorganizacije, slabe koncentracije, anksioznosti, emocionalne nestabilnosti te do raznih drugih psiholoških poremećaja.

Prema Maslowljevoj hijerarhiji potreba, ljubav je također jedna od potreba, a sam Maslow je sugerirao da neuspjeh zadovoljavanja potrebe za ljubavlju predstavlja osnovni uzrok emocionalne neprilagodbe.

Neurobiologija ljubavi – ljubav i hormoni

S obzirom na to da je ljubav stanje mozga, ali i cijelog tijela, povezana je s aktivnostima određenih neurotransmitera i hormona. Nekoliko ih je identificirano kao faktorima koji igraju važnu ulogu u nastanku ljubavi, a to su oksitocin, vazopresin, dopamin, serotonin, kortizol i neki drugi hormoni kao što su nervni faktor rasta i testosteron.

Dopamin i serotonin

Dopaminski sustav nagrade je u interakciji s ostalim hormonima (npr. s vazopresinom ili oksitocinom) te na taj način pretvara ljubav u iskustvo nagrade, a ujedno je izrazito aktivan kod muškog udvaranja ženama.

Dopamin je reguliran od strane hipotalamusa – strukture smještene duboko u mozgu koja funkcionira kao poveznica između živčanog i endokrinog sustava. Ove regije također postaju aktivne kada se unose razni opioidni lijekovi (npr. kokain) te kada se induciraju stanja euforije što jednostavnije rečeno znači da je neurološki učinak zaljubljivanja na organizam jednak kao i učinak konzumiranja kokaina.

Drugi važan neurotransmiter je serotonin kojeg često povezujemo s emocijama i raspoloženjem. Strast ljubavi stvara osjećaje od uzbuđenja i euforije do sreće koja je neopisiva i ponekad nepodnošljiva, a povezana je sa serotoninom.

Oksitocin i vazopresin

Unatoč svim učincima endokrinih čimbenika, najvažniju ulogu imaju oksitocin i vazopresin.

Oksitocin je povezan sa stvaranjem partnerskih veza neke vrste putem interakcije s dopaminom i njegovim sustavima nagrade. On se aktivira kao odgovor na akutne stresne situacije, uključen je u skrb za potomstvo, stabilizira odnose između partnera u vezi i ljubavi te također sudjeluje kod potražnje i dobivanja podrške od drugih.

Kao najvažniji igrač u ljubavnoj psihologiji, oksitocin je posebno bitan u svojoj ulozi smanjenja stresa. Smatra se da ljubav ima iste simptome kao i stres (npr. lupanje srca, znojenje), no mi je ipak doživljavamo i povezujemo s nekim ugodnim osjećajima.

Vazopresin je povezan s fizičkom i emocionalnom mobilizacijom te pojačava oprez potreban za čuvanje partnera i teritorija. O njegovoj razini u organizmu ovisi koliko će muškarci provoditi vremena sa svojim potomstvom te koliko će biti brižni očevi.

Faze ljubavi

Nakon psihološkog i neurobiološkog proučavanja ljubavi, važno je naglasiti da postoje faze ljubavi koje su povezane s određenim fiziološkim reakcijama.

U fazi privlačnosti važnu ulogu ima dopamin koji je aktivator sustava nagrade u mozgu. Nakon faze privlačnosti, postoji još jedna važna faza romance u kojoj, uz dopamin, sudjeluju još i serotonin, noradrenalin i nervni faktor rasta (NGH).

Ljubav kao kompleksno stanje mozga zahtijeva nekoliko faza za koje su potrebne određene aktivnosti neurotransmitera, no u onoj posljednjoj i najvažnijoj – fazi prave ljubavi – dolazi do uspostave čvrste i stabilne veze, a tu je presudna uloga oksitocina, odnos njega i vazopresina koji je važan za prethodnu fazu borbe za moć i dominantnost te sklad u aktivnosti svih navedenih neurotransmitera i hormona.

Vrste ljubavi

Osim majčinske ljubavi, postoje različite vrste ljubavi koje je objasnio psiholog Robert Sternberg u poznatom znanstvenom časopisu Journal of Social and Personal Relationships.

Naime, on smatra da postoje vrste ljubavi koje uključuju različite količine emocionalne intimnosti (povjerenja, topline i bliskosti), strasti i predanosti.

U svojoj triangularnoj teoriji ljubavi, istaknuo je sedam glavnih tipova ljubavi:

• sviđanje – toplina i blizina prema drugoj osobi (intimnost), ali bez intenzivne strasti ili dugoročne predanosti,
• zaljubljenost – “ljubav na prvi pogled” (strast), ali nedostatak intimnosti i predanosti (zaljubljenost može iznenada nestati),
• isprazna ljubav – predanost postoji, ali nedostaje intimnost i strast,
• romantična ljubav – intimnost i strast postoje, ali ne i predanost,
• partnerska ljubav – intimnost i predanost postoje, ali nema strasti,
• strastvena ljubav – prvenstveno strast, prisutna i predanost, ali nedostaje intimnosti,
• savršena ljubav – “idealan” odnos koji uključuje sva tri elementa (intimnost, strast i predanost).

Psihologija muškaraca i žena u ljubavi

Muškarci i žene na različite načine percipiraju ljubav. Posljednjih godina su psiholozi uočili da bliske veze sve više predstavljaju središnji kontekst naših svakodnevnih života. Pritom je jako važno kakve osobine ličnosti ima osoba jer upravo te osobine mogu utjecati na interpretaciju partnerovog ponašanja.

Često se događa da ljudi premalo uočavaju pozitivne aktivnosti partnera, odnosno da su prekritični u tumačenju partnerovih postupaka. Mnogi takve reakcije pripisuju ženama, ali nema konkretnih dokaza tko češće pokazuje ovakve obrasce ponašanja.

Netočne percepcije partnera u vezi su jako česte i imaju svoj negativan učinak. Ljudi su svojom vezom manje zadovoljni kada smatraju da se njihov partner negativno ponašao prema njima čak i kada taj partner izjavljuje kako nikada nije pokazao takvo ponašanje.

Stoga, faktori ličnosti koji utječu na to kako osoba percipira svoga partnera mogu imati snažan utjecaj na kvalitetu međuljudskih odnosa kao i rana iskustva ljubavi iz djetinjstva koji su već prethodno opisani.

Romantični partneri nas također čine sretnijima, no i sretniji ljudi su skloniji imati i privlačiti druge ljude, prijatelje i partnere. Ljudima je potreban osjećaj ljubavi, što potvrđuje i činjenica da gotovi svi ljudi ljubav doživljavaju kao najveću sreću, svrhu i značenje u životu.

Psihologija muškaraca u ljubavi

Istraživanja su pokazala da se muškarci brže zaljubljuju i brže izražavaju svoje osjećaje ljubavi nego žene iako svi živimo u uvjerenju da su žene te koje se brže zaljube.

Neki psiholozi smatraju da je to zbog evolucijskih razloga jer su žene te koje imaju više emocionalnih i materijalnih rizika nakon propale ljubavi nego muškarci pa su zato opreznije pri odabiru partnera.

Također se pokazalo da su muškarci obično prvi koji kažu „volim te“ u vezi nego žene. To bi isto moglo biti povezano s činjenicom da su žene opreznije pri odabiru partnera te da ipak odlučuju pričekati neko vrijeme kako bi izgovorile ove važne riječi kojima pridaju i više značenja.

Čini se da su muškarci također skloniji zaljubljivati se u veći broj različitih žena, odnosno nisu previše zahtjevni pri odabiru žene. To se također može opravdati evolucijskim aspektom koji ističe da je muškarcima najvažniji izgled žene, odnosno neki njezini atributi koji potvrđuju da je plodna i da će mu moći donijeti potomstvo, a obično je riječ o sekundarnim spolnim karakteristikama.

Zato se muškarci ne brinu ostalim karakteristikama žena jer im je ta najvažnija pa je vjerojatno i to razlog zašto se brže i lakše zaljubljuju. Upravo zbog toga neki smatraju da su muškarci puno jednostavniji i odlučniji pri stupanju u bliske odnose, no čini se da to više nije pravilo.

Psihologija žena u ljubavi

Iako muškarci obično prvi kažu „volim te“, žene su ipak te koje to češće govore nakon što jednom priznaju. Također se pokazalo da ta fraza ženama znači mnogo više nego muškarcima.

Naime, žene koriste „volim te“ kako bi bile romantične i iskazale svu svoju predanost u tim riječima dok muškarci to često koriste kako unaprijedili odnos i rekli ono što znaju da žene žele čuti jer im samo po sebi ne znači toliko.

Neki stručnjaci također tvrde da se žene zaljubljuju u manji broj muškaraca te da su prilično izbirljive prilikom odabira partnera, odnosno fokusirane su točno na onaj tip muškarca kojega žele te se rijetko zaljubljuju u one koji se ne uklapaju u taj kalup.

Posebno vode brigu o tome je li partner financijski stabilan i emocionalno zreo kako bi imale neku vrstu sigurnosti da će se brinuti za njih i raditi na njihovom odnosu.

Većini žena nikada nije dovoljna samo fizička privlačnost muškarca kako bi se zaljubile. Naprotiv, žene uz fizičku privlačnost muškarca traže još i brojne druge karakteristike (osjećajnost, emocionalna kontrola, financijska sigurnost itd.), stoga duže promišljaju prije nego se odluče stupiti u bliski odnos.

Ono što treba imati na umu je da je ljubav teško definirati i stoga je teško istražiti. Žene i muškarci mogu je izražavati drugačije ili doživljavati ljubav kroz različite perspektive, ali na kraju svega ljubav je ljubav, a spol ne igra uvijek najvažniju ulogu.

Psihologija uspjeha u ljubavi

Postoje različiti oblici socijalnih odnosa i različite teorije koje garantiraju uspjeh u ljubavi, no za sve globalno vrijedi isto.

Odvajanje vremena za partnera od velike je važnosti kako bi se moglo dovoljno vremena provoditi u komunikaciji i brojnim zajedničkim aktivnostima. Bez uloženog vremena za izgradnju odnosa pojedincima je teško izgraditi čvrst odnos.

Ono što čini veliku razliku između dobrih i loših odnosa nije vezano uz reagiranje partnera na razočaranja nego na dobre vijesti jer upravo uspjesi i sretni trenuci mogu kod drugih izazvati zavist, ljubomoru ili tjeskobu. Kao rezultat toga, ističe se da ukoliko partner cijeni i potvrđuje dobre vijesti i uspjehe, to ne znači da je samo zadovoljan zbog te osobe nego i da poštuje tuđa ostvarenja i snove.

Istraživanjima je pokazano da ljudi koji „tiho“ podržavaju nečiju sreću, kao i oni koji se čine nezainteresirani ili koji su istaknuli nedostatke nečije dobre vijesti, imaju odnose koji su manje bliski, intimni i bez dovoljno povjerenja.

Za ulaganje u odnose je važno upravljanje sukobima zato što kritiziranja, neslaganja, prijezir i odbijanje komunikacije pogoršavaju odnose među ljudima. Svađe su sastavni dio gotovo svakog socijalnog odnosa, no način rješavanja sukoba je različit.

Pažljivo promatranje signala koje šalje partner te korištenje male geste tijekom rasprave, kao što je jednostavan kontakt očima ili dodirom, smanjuju napetost i negativnost. Za postizanje ugodnije komunikacije preferiraju se prijateljski humor te izražavanje naklonosti ili izricanje nečeg izravnog. Nadalje, za duboke, pozitivne odnose važni su zajednički rituali, snovi i ciljevi koji daju dublje osjećaje zajedništva.

• ljubav
• veze

Učitaj više izvora