Palijativna medicina je nova grana medicine koja se razvila kao odgovor na sve veću potražnju kvalitetne skrbi do smrti. Pojam palijativne skrbi izrastao je iz hospicijske skrbi koja je započeta u Velikoj Britaniji. Temeljni koncept je cjelokupna briga za bolesnika i njegove najbliže u suradnji s interdisciplinarnim timom stručnjaka, od medicinskih sestara, liječnika, fizioterapeuta do socijalnih radnika i duhovnika.

Današnji cilj je omogućiti dostojanstven i kvalitetan život do smrti u modernim zdravstvenim ustanovama, umjesto domova za siromašne umiruće kao što su bili prvotni hospiciji.

Najveći broj korisnika palijativne medicine su bolesnici koji umiru od raka, no u novije vrijeme obuhvaćaju i gerijatrijske i pedijatrijske skupine te oboljele od AIDS-a i raznih neuroloških bolesti koje onemogućavaju samostalan život.

Obuhvaća 5% stanovništva koje ima progresivne, neizlječive bolesti sa smrtnim ishodom kojima je potrebno liječenje boli i simptoma, olakšanje od brige, tjeskobe i depresije te komunikacija o svojoj dugoročnoj skrbi, podrška članova obitelji i osjećaj sigurnosti.

Institut za medicinu 1997. godine objavljuje tzv. “model mješovitog upravljanja” koji je usredotočen na pristupu usmjerenom prema osobi:

• nastavak terapije za kontrolu bolesti dokle god se pruža mogućnost,
• olakšanje i fizičkih i psihičkih simptoma,
• pomoć pri donošenju odluka, planiranje skrbi i priprema za smrt,
• podrška obitelji.

Tko može potražiti palijativnu skrb?

• osobe koje boluju od neizlječivih bolesti bez obzira na uzrok i dob,
• članovi obitelji koji imaju poteškoće u brizi za oboljelog člana,
• zdravstveni radnici koji se susreću s terminalno oboljelim osobama,
• volonteri koji rade s terminalno oboljelima.

Potrebno je s oboljelom osobom razgovarati o njenim željama što se tiče budućeg liječenja i skrbi u slučaju kada više neće biti sposobni u nekom trenutku dati pristanak na određenu terapiju koja je medicinski opravdana. Potrebno je uzeti u obzir osobna mišljenja i uvjerenja, stavove i vrijednosti koje osoba njeguje. Izuzetno je važna komunikacija i s obitelji i/ili prijateljima te liječnikom koji dulje vrijeme prati oboljelog (obično liječnik obiteljske medicine).

Palijativna medicina nastoji olakšati teret s kojim se oboljeli nose: kako prihvatiti dijagnozu i prognozu tijeka bolesti, terapiju i utjecaj na svakodnevni život.

Olakšanje fizičkih i psihičkih simptoma

Bol je najčešći simptom uz koji je vezan najrašireniji strah u bolesnika. Olakšanje boli nalazi se visoko na ljestvici kao najvažniji čimbenik kvalitetne palijativne skrbi. Programi palijativne skrbi uvelike smanjuju razinu boli i povećavaju bolesnikovo zadovoljstvo zahvaljujući upravljanju boli koja se može učinkovito liječiti standardnom analgezijskom terapijom s pomnim praćenjem.

Psihološki simptomi poput tjeskobe i depresije uobičajeni su u bolesnika s uznapredovalim bolestima. Osjećaj bezvrijednosti, bespomoćnosti, beznadnosti i očaja nastoje se otkloniti farmakoterapijskim i nefarmakološkim mjerama. Najvažniji su lijekovi benzodiazepini.

Novost u individualiziranom obliku liječenja jest psihoterapija čija je velika sposobnost ublažavanje izražene patnje, želje za smrću, promjene u načinu na koji oboljele vidi obitelj i obrnuto.

Gdje potražiti palijativnu skrb?

U Hrvatskoj nema ni hospicija ni drugih ustanova palijativne skrbi. No osnovala su se razna društva i udruge kojima je cilj edukacija i praktično djelovanje palijativne skrbi kao i pomoć i podrška terminalno oboljelim članovima. Neki od njih su:

• Ustanova za zdravstvenu njegu
• Mobilni tim za palijativnu skrb, Franjevački svjetovni red
• Tim za palijativnu skrb, Dom zdravlja Centar
• Hrvatska udruga prijatelja hospicija
• Centar za palijativnu skrb i medicinu
• Udruga Krijesnica
• Sve za nju
• Hrvatska udruga njegovatelja
• Udruga krugovi

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Važna je rana dijagnoza

Utrnuli prsti česta su pojava, ali kada trebate otići liječniku?

• Tomislav Stanić
• 1 min čitanja

• palijativna medicina
• palijativna skrb