Video igrice su postale sveprisutni dio globalne kulture. Dramatični porast njihove popularnosti je doveo do značajnog interesa za učinke koje video igrice mogu imati na mozak i ponašanje. Znanstvena istraživanja pokazuju da neke komercijalne video igrice uistinu imaju potencijal uzrokovanja znatnih izmjena u raznim aspektima ljudskog ponašanja, pa i kognitivnih sposobnosti.

Ovo se posebno odnosi na akcijske video igrice koje imaju kompleksne 3D postavke, uključuju ciljeve koji se brzo pomiču, pojavljuju se i nestaju, s potrebom pažnje na rubovima ekrana, sadrže puno bespotrebnih i nevažnih objekata, iziskuju od igrača stalno prebacivanje između visoko fokusirane i visoko distribuirane pažnje te donošenje brzih, ali i pouzdanih odluka.

Takve igrice imaju, između ostalog, pozitivne učinke na sposobnost percepcije, usredotočenosti i pažnje, sposobnosti natjecanja i vizualizacije. Njihov je učinak na kognitivne sposobnosti jači čak i od učinka mozgalica (en. Brain games).

Pojedine video igrice se ciljano koriste u rješavanju nekih problema u stvarnom svijetu. Tako su npr. igrice poput Tetrisa pokazale pozitivan učinak kod slabovidnosti (ambliopije), poteškoća s čitanjem i disleksije.

Video igrice imaju važnu ulogu u simulaciji realnih situacija. Koriste se za osposobljavanja kirurga za laparoskopske zahvate, obuku vozača i pilota, a u novije doba i za upravljanje dronovima.

Uz sve navedene pozitivne učinke, ne smije se smetnuti s uma opasnosti igranja video igrica, osobito djece i adolescenata u razvoju. Američka akademija za pedijatriju preporučuje da se djeca i tinejdžeri služe zabavnim medijima (što uključuje video igrice) do dva sata dnevno. Previše igranja može dovesti do razvoja ovisnosti ili do težeg vraćanja u stvarnost iz svijeta igrica.

• igre
• kognitivne sposobnosti