Dislalija (dyslalia) je govorna poteškoća neispravnog izgovora glasova koja se može javiti u obliku izostavljanja određenog glasa (omisija), zamjene jednog glasa nekim drugim glasom iz istog izgovornog sustava (supstitucija) te iskrivljenog izgovora glasa (distorzija).

Nerijetko se očituje kao problem izgovora koji graniči s tepanjem, posebno kod djece. Međutim, važno je napomenuti da se dislalija događa kod osoba s urednim fiziološkim sluhom i radom govornih organa te urednom inteligencijom i razvijenošću ostalih jezičnih komponenti.

Razlikujemo fiziološke (organske) i funkcionalne uzroke ovog problema. Moderna literatura za dislaliju koristi termin artikulacijski poremećaj, odnosno poremećaj izgovora glasova.

Što je dislalija i u kojoj se dobi pojavljuje?

Dislalija je poremećaj izgovora koji je javlja kod djece koja uglavnom nemaju poteškoća sa sluhom. Obično se primjećuje kod djece u predvrtićkoj dobi ili u ranoj školskoj dobi.

Manifestira se izobličenjem, zamjenom, poretkom ili potpunim izostavljanjem nekih glasova. Također je nazivaju i bolest tepanja jer riječi zvuče kao kod tepanja. 

Dislalija se očituje u nekoliko oblika:

• omisija – nečujna realizacija glasa (čest slučaj kada se izostavlja slovo r),
• supstitucija – zamjena jednog glasa drugim (č izgovara kao c, š kao s itd.),
• distorzija – pogrešan izgovor glasa (slova),
• sigmatizam – nemogućnost izgovora glasova S, Z, C, Š, Ž Č, Ć, DŽ, Đ.

Smatra se da oko 30% djece predškolske dobi ima artikulacijske poremećaje.

Vrste dislalija

S obzirom na uzroke nastanka, razlikujemo organsku ili mehaničku dislaliju te funkcionalnu dislaliju.

Organske dislalije se pojavljuju zbog anatomskih promjena u perifernim govornim organima, dok su funkcionalne dislalije uzrokovane slabošću neurodinamičkih procesa u mozgu što znači da osoba ima uredan fiziološki sluh i ispravnu građu govornih organa.

Funkcionalne dislalije se pritom dijele na:

• motoričke (fonološke) dislalije – nedovoljna pokretljivost i spretnost govornih organa uz uredan fonemski sluh,
• senzoričke (fonemske) dislalije – nerazlikovanje akustičkih osobina bliskih glasova (npr. zamjena glasova s i š u govoru) uz uredan fiziološki sluh,
• senzomotoričke dislalije – neispravni kinestetički impulsi iz govornih organa šalju pogrešnu informaciju u mozak što negativno utječe na stvaranje fonemskog sluha.

Dislalija i disleksija

Iako se u nekim literaturama dislalija stavlja pod fonološke poremećaje, vrlo je bitno povući razliku među njima.

Kod dislalije dijete nije u mogućnosti ili pogrešno izvodi jedan ili nekoliko glasova iz iste skupine.

S druge strane, dijete s fonološkim poteškoćama, odnosno s disleksijom, može proizvesti glas, ali ga ne zna pravilno smjestiti i koristiti.

Predverbalna komunikacija

Istraživanja su pokazala da se već do treće godine djetetova života razvije 70 – 80 % moždanih stanica. Dijete u svojoj drugoj godini barata vokabularom od 300 riječi. Ako vaše dijete nije počelo govoriti do treće godine, možda ima govorno-jezični poremećaj zvan alalija.

Od prvog dana djetetova života postoji komunikacija između djeteta i svijeta. Taj period nazivamo razdobljem predverbalne komunikacije i već se u njemu mogu očitati problemi koje bi dijete jednog dana moglo imati u govoru.

Djeca od rođenja do osmog mjeseca imaju takozvana spontana glasanja. Ono uzdiše, kašlje i plače dok usput nesvjesno pomiče glasovne organe.

U krikovima koje ispušta stavlja se akcent na samoglasnike. Ako je taj krik glasan, bistar i čist, on je simptom zdravog novorođenčeta. Ako je krik prodoran ili tih te ako se manifestira u kratkim naglim vriskovima, onda spada u djecu koja su u rizičnoj skupini za razvoj poremećaja govora.

Međutim, morate imati na umu da su sva djeca po svojem razvoju individualna te da ih nikako ne možemo svrstati u jednu skupinu pravila koja točno određuje kada će se uočiti ili razviti određena govorna poteškoća. Ako na bilo što posumnjate, prvo bez panike zatražite mišljenje stručnjaka koji će vam najbolje znati reći postoji li razlog za brigu.

Uzroci dislalije (poremećaja izgovora glasova)

Uzroci mogu biti biološki (organski) ili socijalni, iako se oni uglavnom isprepliću.

Biološki (organski) uzroci dislalije

Biološki ili organski uzroci dislalije su rezultat promjena u govornim organima ili u njihovoj nerazvijenosti poput nepravilnog zagriza, rasporeda zubiju, visokog i tvrdog nepca, rascjepa usne ili nepca i slično. Također mogu biti i razlog nedovoljne pokretljivosti i spretnosti govornih organa.

Socijalni uzroci dislalije

Socijalni uzroci dislalije zapravo predstavljaju nepravilan pristup razvoju djeteta od strane roditelja i okoline. Jedan od najčešćih socijalnih uzroka jest upravo tepanje.

Roditelji često djeci predugo tepaju kako bi se prilagodili njegovom govoru. To koči razvoj ispravnog govora. Dijete uči govor slušajući odrasle i kopirajući ga. Jednom krivo naučenu riječ vrlo je teško ispraviti.

S druge su strane roditelji ti koji inzistiraju na potpuno ispravnom govoru dok dijete još nije spremno za njega. Osim dislalije, previsoka zahtijevanja roditelja mogu dovesti i do mucanja.

Naravno, ulogu ima i zapuštenost djeteta. Govor je socijalni fenomen i ako ga dijete nema s kim vježbati i učiti, teško će ga savladati.

Dijete može razviti dislaliju zbog takozvanog odbijanja odrastanja. Odnosno, ako je došlo do nekog emocionalnog sukoba poput rastave roditelja ili novog djeteta u obitelji, može se dogoditi da se dijete osjeća manje voljenim ili zanemarenim.

Tada on svojim infantilnim govorom (tepanjem) ukazuje roditeljima i okolici da je i ono još uvijek dijete te da treba ljubav i pažnju.

Danas se uglavnom uzroci dislalije svrstavaju u organske i ostale uzroke zato što nikakve stroge podjele uzroka izgovornih poremećaja nisu prihvatljive zbog njihovog međusobnog ispreplitanja.

Naime, na pojavu i zadržavanje izgovornih poremećaja utječu brojni faktori, a samo su organski faktori najbolje uočljivi zbog pouzdanog pregleda građe izgovornih organa.

Međutim, stručnjaci iz područja logopedije upozoravaju na veliki porast poremećaja izgovora. Ono što je iznenađujuće je uzrok porasta ovih poremećaja koji se ne pripisuje organskim promjenama već promijenjenim sociokulturalnim uvjetima života.

Naime, komunikacija između odraslih i djece je sve rjeđa, a čak i djeca u krugu svojih vršnjaka premalo komuniciraju uživo već uglavnom putem pametnih telefona zbog čega poremećaj izgovora u dječjoj populaciji čak doseže brojku od 30% djece predškolske dobi te 12 – 16% osnovnoškolaca. Kada su u pitanju stariji, oko 4 – 5% osoba odrasle dobi ima neki artikulacijski poremećaj.

Prevencija dislalije

Kako je dio smetnji uzrokovan anatomskim anomalijama, bitno je da od samog rođenja djetetu pružite uvjete za pravilan razvoj. Od koristi vam mogu biti i sljedeći savjeti:

• zdrava prehrana, tjelovježba i kretanje, boravak na svježem zraku,
• dojenje potiče pravilan razvoj mišića lica, kostiju nepca i jezika; ako majka ne može dojiti, preporučuje se kupnja bočice s dudom koja oponaša strukturu i oblik dojke,
• higijena zuba – uzrok nepravilnosti vilice i zuba povezan je s lošom ishranom i nedovoljnom higijenom,
• govorna gimnastika – igranje igara za razvoj organa potrebnih za govor,
• pravilan i melodičan govor – spontano obraćanje govorom usmjerenim na dijete, izbjegavati namjerno tepanje ili prekruto držanje pravila,
• podrška – davanje podrške djetetu kada je ono svjesno svoje poteškoće u izgovoru s kojom se bori te redovito davanje pohvala za svaki djetetov trud i napredak u izgovoru glasova,
• samopoštovanje – nemojte posramljivati dijete zbog načina izgovora te nemojte dozvoliti drugima da to isto čine zato što takav pristup može značajno narušiti djetetovo samopoštovanje i prouzročiti brojne psihičke probleme (npr. depresiju, socijalnu fobiju),
• stručna pomoć – potražite savjet logopeda te se aktivirajte oko učenja vježbi koje biste trebali provoditi s djetetom kod kuće neovisno o posjetima logopedu; svaki trud će se na kraju isplatiti.

Studija objavljena u znanstvenom časopisu Govor je potvrdila pretpostavku da su funkcionalne izgovorne pogreške značajno povezane s poremećajima drugih motornih i percepcijskih sposobnosti govornog područja te su ujedno vezane za više govorne integracijsko-analizatorske funkcije mozga.

Drugim riječima, dislalija nije bezazleno stanje zbog čega je nužno potražiti stručni savjet na temelju bilo kakve sumnje. Pritom rane intervencije mogu značajno pomoći posebno ako je riječ o funkcionalnim dislalijama stoga nemojte čekati djetetov polazak u školu kako biste nešto poduzeli.

Dislalija i škola

Upisom u prvi razred osnovne škole počinje formalno obrazovanje svakog djeteta. Pri upisu u školu dijete prolazi postupak pregleda od strane stručnog povjerenstva. Ako se za vrijeme pregleda zaključi da dijete još uvijek nije steklo kompetencije potrebne za upis, može se zatražiti odgoda upisa od jedne godine. Taj isti postupak se onda prolazi i sljedeće godine.

Ako je povjerenstvo odlučilo upisati dijete u školu, ono može pokrenuti postupak za utvrđivanje primjerenog oblika školovanja i pomoći. Djeca s dislalijom pripadaju skupini poremećaja govorno-glasovne komunikacije i specifičnih teškoća učenja.

Djeca s dislalijom, ako stručno povjerenstvo zaključi da je potrebno, školovat će se prema redovnom nastavnom programu s individualiziranim postupcima. Takav program podrazumijeva izradu pojedinačnih nastavnih programa oblikovanih za dijete.

Drugim riječima, dijete sluša isti nastavni sadržaj kao i ostala djeca u razredu, ali uz promijenjene metode rada. Metode rada prilagođavaju se djetetu u suradnji s logopedom i mogu biti podložne promjenama ovisno o djetetovom napretku.

Primjeri individualiziranih postupaka:

• izbjegavanje ispitivanja usmenim putem,
• ispitivanje pravovremeno najaviti roditeljima,
• ne zahtijevati čitanje naglas pred razredom,
• izbjegavati vremenski ograničeno čitanje,
• ne prozivati učenika ako se sam nije javio.

Dislalija – vježbe

Najjednostavniji način vježbi za dislaliju jest kroz igru. Donosimo nekoliko jednostavnih igrica koje možete raditi s vašim djetetom.

Uzmite u obzir da je u svemu ključ prevencija i da je, ako vaše dijete ne pokazuje napredak, najbolje potražiti logopeda za stručnu pomoć i savjet. Kada je prisutna dislalija kod odraslih, također je dobro javiti se logopedu.

Uhvati glas

Recite djetetu da treba uhvatiti (pljesnuti rukama) kada čuje riječ koja u sebi ima zadani glas. Izgovarate pojedine riječi, a ako riječ nema zadanog glasa dijete ne plješće.

Imenuj sličice

Pokazujte djetetu sličice koje imaju u sebi isti glas (slika, stol, svijeća…) i recite djetetu da pogodi koji je glas zajednički u svim riječima. Kada ono točno odgovori zatražite da sam imenuje sličice.

Osvijestite da s djetetom možete učiti izgovor na najrazličitijim mjestima. Evo nekoliko primjera:

• Učite namirnice u dućanu, pošaljite dijete u dućan po namirnice i kada dođe kući neka zatvorenih očiju vadi iz vrećice namirnice i pogađa što je kupio.
• Ispravljajte krivi izgovor riječi i inzistirajte na njemu.
• Koristite albume s fotografijama – opisujte što sve vidite na slikama i koristite je u drugim situacijama.
• Čitajte djeci priče i tražite ih da vam prepričaju sadržaj.

• dislalija
• disleksija
• mucanje

Učitaj više izvora