Mongolska pjega naziv je za tamniju kožnu mrlju s kojom se novorođenče rodi, obično na trtičnom ili donjem dijelu leđa. Budu različite veličine i oblika, pojedinačne ili višestruke, ali uglavnom ne zauzimaju veliku površinu. Pjega je najvidljivija u dobi od jedne godine, ali kroz par godina u gotovo svim slučajevima spontano nestane.

Svoj naziv mongolska pjega duguje brojnim antropološkim istraživanjima i teorijama jer je prvi put opisana kod Mongola, ali kasnije i kod Japanaca, Kineza, Turaka, Korejaca, Mađara itd. Time je poduprta teorija o podrijetlu osoba rođenih s mongolskom pjegom da vuku korijene iz središnje Azije.

Mongolska pjega javlja se podjednako u oba spola, češće kod Azijata i Afrikanaca. Većinom je nepravilna oblika i plavo-zelenkaste boje.

Mongolska pjega – uzrok

Smatra se da je mongolska pjega posljedica greške tijekom razvoja embrija i stvaranja melanoblasta (prethodnika melanocita – stanice u bazalnom sloju kože odgovorne za proizvodnju melanina, tamnog pigmenta).

Melanociti u ovom slučaju ne migriraju kamo bi trebali što je dokazano i histopatološkom analizom kože dobivene biopsijom – stoga su mongolske pjege oblik dermalnih melanocitoza. Veća učestalost kod Azijata i Afrikanaca tumači se produljenom proizvodnjom melanocitnih stanica nego kod bijelaca.

Iako je uglavnom dobroćudna pojava, neka istraživanja pokazala su povezanost mongolske pjege s nasljednim metaboličkim bolestima i poremećajima razvoja neuralnog grebena. Atipične mongolske pjege mogu biti uzrokovane manjkom enzima kod pojedinaca s poremećajima metabolizma. Najčešće takva je lizosomska bolest nakupljanja – Hurlerova bolest (nazivan još i sindrom vodorige, engl. gargoyle), nakon koje slijede GM1 gangliozidoza, Hunterov sindrom, mukolipidoza te Niemann-Pickova bolest.

Mongolska pjega – simptomi i znakovi

Plavičasta boja mongolske pjege karakteristično se nalazi na području trtice ili donjeg dijela leđa, iako može i na drugim dijelovima tijela, ali ondje se obično dulje zadržava i sporije ili uopće ne prođe.
Boja se može razlikovati jer ovisi o količini melanina i broju melanocita te njihovoj dubini unutar kože.

Može biti pojedinačna pjega ili na više mjesta (u rijetkim slučajevima generalizirani tip mongolske pjege prekriva gotovo cijelu prednju ili stražnju površinu trupa).

Dijagnoza

Dijagnoza se postavi kliničkim pregledom, ali liječnik mora paziti da ne zamjeni mongolsku pjegu s plavim madežom, masnicama od zlostavljanja ili kapilarnim hemangiomom s obzirom da mogu dati sličan izgled.

Mongolska pjega – liječenje

U velikoj većini slučajeva nije potrebna terapija jer pjega spontano nestane unutar par godina, a kod onih kojih zaostane, ukoliko je na trtičnom području, niti ne smeta.

Istraživanje je pokazalo da ukoliko se pjega nalazi van trtičnog područja, promjera je većeg od 10 cm, tamno plave boje ili na više mjesta, rjeđe će se povući sama od sebe.

Kozmetski zahvati (obično laserom) rade se jedino kad je mongolska pjega na upadljivim i vidljivim područjima te čini neugodu pacijentu. Rezultati su dobri ako se zahvat poduzme do 20. godine.

Mongolska pjega ne predstavlja zdravstveni problem, ali može biti pokazatelj nekog drugog zdravstvenog problema poput ranije navedenih metaboličkih bolesti, ali one obično imaju svoju karakterističnu kliničku sliku pa ih se otkrije prema drugim simptomima. Mongolska pjega nije njihov definitivan pokazatelj već je jednostavno otkriveno da se često nalazi kod tih bolesnika.

• mongolska pjega
• mongolske mrlje

Učitaj više izvora