Upute

Gentamicin otopina za injekcije – Uputa o lijeku

Budite prvi i komentirajte!
5 min čitanja

Kreni Zdravo

Proizvođač: Jadran Galenski laboratorij
Samo na recept? DA
Primjena: aminoglikozidni antibiotik

Skoči na:

» opis
» primjena
» doziranje
» mjere opreza
» napomene

Opis

Sastav

1 ampula od 2 ml otopine za injekcije sadržava 40 mg, 80 mg, 120 mg gentamicina u obliku gentamicin-sulfata.

Pomoćne tvari: propilenglikol, natrij-metabisulfit, metilhidroksibenzoat, propilhidroksibenzoat, natrij-edetat, voda za injekcije.

Farmaceutski oblik

Otopina za injekcije.

Pakiranje

Gentamicin Jadran 40: 10 smeđih staklenih ampula od 2 ml otopine po 40 mg, u kutiji.

Gentamicin Jadran 80: 10 smeđih staklenih ampula od 2 ml otopine po 80 mg, u kutiji.

Gentamicin Jadran 120:10 smeđih staklenih ampula od 2 ml otopine po 120 mg, u kutiji.

Farmakoterapijska skupina

Aminoglikozidni antibiotik.

Način i mjesto izdavanja

Izdaje se na recept , u ljekarnama.

Rok valjanosti

Označen je na pakiranju. Lijek se ne smije primjenjivati nakon isteka roka valjanosti.

Način čuvanja

Čuvati na temperaturi do 30°C, ne zamrzavati. Lijek čuvati izvan dohvata djece!

Primjena

Terapijske indikacije

Gentamicin je baktericid i učinkovit je prema mnogim sojevima:

Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija uključujući vrste Escherichia, Enterobacter, Klebsiella, Salmonella, Serratia, Shigella, Staphylococcus aureus, neke vrste roda Proteus i prema Pseudomonas aeruginosa.

Gentamicin je često učinkovit protiv sojeva onih organizama koji su otporni na druge antibiotike kao što je streptomicin, kanamicin i neomicin.

Gentamicin je učinkovit protiv stafilokoka otpornih na penicilin, ali je rijetko učinkovit protiv streptokoka.

Gentamicin je indiciran u liječenju sljedećih infekcija kada ih uzrokuju osjetljivi organizmi:

Teške gram-negativne infekcije:

infekcije gornjeg i donjeg mokraćnog sustava, infekcije rana i opeklina, septikemija, bakterijemija, apscesi, subakutni bakterijski endokarditis, infekcije dišnog sustava (bronhopneumonija), neonatalne infekcije, ginekološke infekcije. Teške gram-pozitivne infekcije: infekcije rana i opeklina, bakterijemija, apscesi, povrede u slučaju nesreće ili operacije.

Doziranje

Doziranje i način primjene

Gentamicin se uobičajeno primjenjuje intramuskularno, ali se može primijeniti i intravenozno kada intramuskularna primjena nije izvodljiva.

Prilikom intravenozne primjene, propisana bi se doza trebala primijeniti polagano u trajanju od 2-3 minute izravno u venu ili u cjevčicu kompleta za infuziju.

Brza, izravna intravenozna primjena može inicijalno prouzročiti potencijalno neurotoksične koncentracije i zaista je značajno da se propisana doza primijeni u preporučenom vremenskom razdoblju.

Kao alternativa, također je moguće razrijediti preporučenu dozu gentamicina fiziološkom otopinom ili 5% otopinom glukoze (do 100 ml), ali ne otopinama koje sadrže bikarbonat te tako pripremljenu otopinu davati u infuziji tijekom 20-30 minuta.

Ista se shema doziranja preporučuje za intramuskularno i intravenozno doziranje.

Doziranje je povezano s težinom infekcije, dobi bolesnika i bubrežnom funkcijom bolesnika.

Doziranje u bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom: 1. Doziranje u odraslih Vrsta infekcije Doziranje Vremenski interval između doza Trajanje terapije
Sistemske i infekcije mokraćnog sustava 3 mg/kg/dan do 80 mg 8 sati 7-10 dana Infekcije opasne po život 5 mg/kg/dan u početku, a onda 3 mg/kg/dan čim se primijeti poboljšanje 6-8 sati 7-10 dana (dulja terapija se može zahtijevati.

Ako je tako, trebaju se pratiti slušna, bubrežna i vestibularna funkcija. 2. Doziranje u djece Infekcija Dob Doziranje/način
Učestalost
Sistemske 0 -7 dana 1 tjedan -1 godina 1 godina -12 godina 5 mg/kg/dan i.m. 6 mg/kg/dan i.m. 4.5 mg/kg/dan i.m 12 sati 12 sati 8 sati Infekcije mokraćnog sustava – 3 mg/kg/dan i.m. 8 sati – 12 sati

Infekcije opasne po život 0 -7 dana 1 tjedan -1 godina 1 godina -12 godina 5 mg/kg/dan i.m. 7.5 mg/kg/dan i.m. 6 mg/kg/dan i.m. 12 sati 8 sati 8 sati

Doze u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom

Doziranje se prilagođava u bolesnika s oštećenjem bubrega da bi se umanjio rizik toksičnosti.

Prva bi doza trebala biti kao i uobičajena – nakon toga, doze bi trebale biti davane rjeđe, pri čemu se interval određuje na osnovu rezultata testova bubrežne funkcije kako je navedeno u tablici niže:

Testovi bubrežne funkcije: Doza Klirens kreatinina (ml/min) Serumski kreatinin (mmol/1) BUN mmol/1
Interval između doza 80 mg Preko 70 Manje od Manje od 8 sati 0.12 6.5 35-70 0.12-0.17 6.5-10 12 sati 24-34 0.18-0.25 11-14 18 sati 16-23 0.26-0.33 15-18 24 sata 10-15 0.34-0.47 19-26 36 sati 5-9 0.48-0.64 27-36 48 sati Serumske razine bi se trebale svakodnevno pratiti.

Najviše razine u djece u dobi do 1 godine i mlađe djece: Najviše serumske razine se dostižu za 1 sat i doziranje bi se trebalo prilagoditi da bi se ostvarile razine od preko 4 μg/ml, ali da ne prekoračuju 10 μg/ml.

Predoziranje

Kao što je slučaj i s ostalim aminoglikozidima, toksičnost je povezana s vrijednostima u serumu koje su veće od one kritične.

U bolesnika s urednom funkcijom bubrega malo je vjerojatno da će se toksične vrijednosti u serumu (veće od 10 μg/ml) postići pri primjeni preporučenih doza.

Tamo gdje se, zbog oštećenja bubrežne funkcije javljaju veće vrijednosti, doza se mora smanjiti. U slučaju predoziranja ili toksične reakcije, vrijednosti gentamicina u serumu mogu se smanjiti peritonealnom dijalizom i hemodijalizom.

Mjere opreza

U slučaju pojave alergijske reakcije pri primjeni GENTAMICIN injekcija valja odmah prekinuti primjenu lijeka.
Gentamicin treba s oprezom primjenjivati u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, u bolesnika s evidentiranim oštećenjem sluha i/ili vestibularnim oštećenjem, u starijih bolesnika (iznad 65 godina) i u slučaju izražene dehidriranosti.

Također, potreban je oprez kada se gentamicin primjenjuje u bolesnika sa smanjenom neuromuskularnom transmisijom (npr. miastenia gravis) zbog opasnosti od pojave neuromuskularne blokade i respiratorne paralize
.
Posebno je važno naglasiti da maksimalne serumske koncentracije gentamicina ne smiju dulje vrijeme premašivati vrijednosti od 10 μg/ml, a minimalne 2 μg/ml.

Svaka primjena gentamicina dulja od 10 dana zahtijeva stalan nadzor bubrežnih, slušnih i vestibularnih funkcija.

Jednodnevno je doziranje udruženo s opasnošću pojave reakcije slične endotoksinskoj (drhtavica, tremor i groznica), na šta treba obratiti pažnju.

Gerijatrijski bolesnici mogu zahtijevati manje dnevne doze gentamicina prema njihovoj životnoj dobi, smanjenoj renalnoj funkciji i vjerojatno smanjenoj težini.

Gubitak sluha se može javiti čak i u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega.

Preporučuje se gentamicin uključiti u liječenje tek nakon mikrobiološke izolacije osjetljivog mikroorganizma.

Kontraindikacije

Alergija na gentamicin ili druge aminoglikozide, kao i na pomoćne sastojke lijeka.

Trudnoća i dojenje

Prema FDA klasifikaciji pripada C kategoriji. Gentamicin prolazi placentarnu barijeru. Lijek se može primijeniti u tijeku trudnoće jedino kod postojanja stroge indikacije (infekcije opasne po život trudnice) i ukoliko liječnik procijeni da dobrobit primjene lijeka za majku nadilazi potencijalni rizik za plod.

Gentamicin se izlučuje u majčino mlijeko. Za vrijeme liječenja gentamicinom, preporučuje se prekinuti dojenje i prijeći na alternativni režim ishrane dojenčeta.

Utjecaj lijeka na psihofizičke sposobnosti bolesnika
Nije poznato da bi lijek utjecao na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima.

Nuspojave

Ototoksičnost i nefrotoksičnost su najčešći neželjeni učinci liječenja gentamicinom.

Oba su učinka povezana s bubrežnim oštećenjem i zbog toga se doza u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega mora prilagoditi kao što je predloženo.

Drugi neželjeni učinci povezani s liječenjem gentamicinom uključuju:

mučninu, povraćanje, urtikariju, reverzibilnu granulocitopeniju, pojavu alergijske kontaktne osjetljivosti te neuromuskularnu blokadu.

U slučaju nuspojave treba se obratiti liječniku ili ljekarniku!

Interakcije

Antimikrobici: povećan rizik od nefrotoksičnosti s cefalosporinima. Antikoagulansi: gentamicin potencira antikoagulantno djelovanje varfarina i fenindiona.

Antimikotici: povećan rizik nefrotoksičnosti s amfotericinom.

Kolinergici: antagonistički učinak neostigmina i piridostigmina.

Ciklosporini: povećan rizik od nefrotoksičnosti. Citostatici: povećan rizik nefrotoksičnosti i ototoksičnosti s cisplatinom.

Diuretici: povećan rizik ototoksičnosti s diureticima Henlejeve petlje (etakrinska kiselina i furosemid).

Mišićni relaksansi: pojačan učinak nepolarizirajućih mišićnih relaksansa npr. tubokurarin.