Vježbe za kukove najčešće se kreću izvoditi tek kada se pojavi bol.

Bolni kukovi

Postoje mnogi uzroci bolova u kukovima, neki od najčešćih su:

• Artritis – osteoartritis i reumatoidni artritis su najčešći uzročnici bolova u kukovima, naročito među starijim osobama. Artritis će uzrokovati nastanak upale na području zglobova i oštećenje hrskavice koja smanjuje trenje. Bol s vremenom postaje sve intenzivnija. Osobe, koje pate od artritisa, imaju poteškoća s kretanjem i neke pokrete ni ne mogu raditi zbog oštećenja kukova.
• Frakture (prijelomi) – najčešće su posljedica traume (npr. pad ili prometna nesreća), no mogu biti povezane i s nekim bolestima.
• Burzitis – upalno stanje koje zahvaća male jastučiće (burze) koje štite mišiće i sprječavaju oštećenja zbog kretanja i ponavljanih pokreta.
• Avaskularna nekroza (osteonekroza) – do ovog stanja dolazi kada je dotok krvi smanjen pa koštano tkivo počinje odumirati. Iako može zahvatiti bilo koji dio koštanog sustava, najčešće se javlja na području kuka. Najčešći uzroci su prekomjerno korištenje steroida, fraktura i dislokacija kuka. Manifestira se kao bol u kostima ili susjednom zglobu. Posljedice mogu biti teške artroze.
• Sindromi prenaprezanja – Ponavljani pokreti mogu stvoriti preveliki pritisak na mišiće, tetive i ligamente koji podržavaju kukove. Kada se mišići, ligamenti ili tetive upale zbog prekomjernog naprezanja, dolazi do boli i otežanog kretanja kukova.
• Rak – rak kostiju se može proširiti i na kukove i na ostale dijelove koštanog sustava.

Bol se može javiti i kod djece, najčešća stanja kod djece su:

• Kongenitalna displazija kukova – iščašenje uzrokovano nedovoljnom razvijenošću koštanih struktura zgloba kuka.
• Legg–Calvé–Perthesova bolest – najčešća osteohondroza, zahvaća epifizu glave femura (dio bedrene kosti koja zajedno s kostima zdjelice tvori zglob kuka).

Ovisno o uzroku, bol se može pojaviti na različitim mjestima, najčešća su:

• bedra,
• unutrašnjost kuka,
• prepone,
• vanjski dio kuka,
• stražnjica.

Aktivne dinamičke vježbe za kukove

Ove tri vježbe odlične su za istezanje i jačanje mišića kukova.

Napomena: ove vježbe su samo za osobe sa zdravim kukovima.

Duboki široki čučanj

Stanite uspravno sa stopalima u širini ili malo šire od širine ramena. Kut stopala je zakrenut prema van za 30-50 stupnjeva. Leđa su uspravno, zategnite trbušne mišiće.

Gurajući kukove prema natrag krenite u čučanj, održavajući težinu tijela na svojim petama. Kako savijate koljena, morate aktivirati abduktore, tako da koljena zadržavaju ravninu vaših stopala.

Kada se kukovi spuste ispod 90 stupnjeva, stanite te krenite natrag u početni položaj, odgurujući se iz peta, ispružajući koljena i kukove te vraćajući se u uspravni položaj.

Bočna abdukcija kukova

Studija američkih znanstvenika ss Sveučilišta u Kentuckyju objavljena u časopisu „Journal of Orthopaedic and Sports Physical Therapy“ potvrdila je da bočna abdukcija kukova bez dodatne težine ima iste učinke na aktivaciju m. gluteus medius (jedan od najvažnijih abduktora kuka) kao i druge vježbe koje uključuju vanjsku težinu.

Lezite bočno tako da su kukovi točno jedan iznad drugoga. Donju nogu savijte u koljenu tako da ste stabilniji. Gornju nogu stavite za oko 5 stupnjeva nazad od prednje noge te prste gornjeg stopala povucite prema tijelu.

Potpuno opruženu gornju nogu dignite u zrak, malo iza ravnine prednje noge, tako da maksimalno aktivirate abduktore. U gornjoj poziciji, zadržite trenutak te vratite u početni položaj.

Bočna abdukcija kukova

Lezite bočno tako da su kukovi točno jedan iznad drugoga. Održavajući trup i kukove čvrstima i stabilnima na podlozi, savijte gornje koljeno i stopalo oslonite o pod na poziciju ispred donje noge, ispred donjeg koljena ili više, koliko možete.

Iz ove pozicije podignite donju nogu maksimalno koliko možete od poda bez da pomičete zdjelicu. Zadržite u gornjoj poziciji i polako opustite nogu.

Vježbe za križa i kukove

U videu ispod možete pogledati program vježbi za istezanje kukova i lumbalne kralježnice

Vježbe za kukove za bebe

Najčešći problem kukova kod djece je displazija kukova. Liječenje displazije kukova možda nije jednostavno kako neki misle već ovisi o dobi djeteta i stanju, stoga se svakom djetetu pristupa individualno.

Svrha liječenja je držanje kuka stabilnim sve dok se ligamenti ne vrate u normalu i ostave vremena da kosti porastu u pravilan oblik. Kada se dislokacija kuka dogodi u trenutku rođenja, ligamenti se istežu i zglobna čašica je plitka. Dječji ligamenti su vrlo labavi, a rubovi čašice izrađeni su od hrskavice koja je meka i fleksibilna. Kukovi će se obično vratiti u normalu ako se mogu držati u zglobnim čašicama dok ne postanu stabilni.

Nakon nekoliko mjeseci dolazi do većih promjena u mekim tkivima i ligamentima. Meka tkiva postaju čvršća i čvršća. Potrebno je više snage da bi se kukovi postavili u pravilan položaj, a potrebno je više vremena nakon smanjenja kako bi kuk mogao vratiti svoj oblik.

Ako je kuk pomaknut dulje vrijeme, mogu nastati koštane promjene koje je potrebno ispraviti operativnim zahvatom za ponovno poravnavanje kostiju, uz dodatak kuka u zglobnu čašicu. Starija djeca trebaju više vremena od mlađe.

Kod djeteta kod kojeg je kliničkim i/ili ultrazvučnim pregledom ustanovljeno da se radi o potpunom ili o djelomičnom iščašenju kuka, nakon 3. tjedna života potrebno je započeti ortopedsko liječenje.

Ono se provodi posebnim ortopedskim pomagalom, tzv. Pavlikovim remenčićima (iako postoje i druge vrste sličnih proteza, Pavlikovi remenčići su zbog praktičnosti najšire prihvaćeni). Kukovi se fiksiraju u raširenom položaju nožica, nose se bez prekida 6-8 tjedana u slučaju djelomičnog iščašenja, odnosno 10-12 tjedana u slučaju potpunog iščašenja. Svaka 2 tjedna se otpuštaju i prilagođavaju rastu djeteta, a kontrole pravilnog položaja kuka vrše se ultrazvukom.

U nekim slučajevima je primjena Pavlikovih remenčića kontraindicirana: dojenče starije od 8 mjeseci, nemogućnost uglavljivanja zglobne glavice ili nestabilnost te nepouzdanost roditelja. Primjena tzv. širokog povijanja, koje se preporučuje u prvim tjednima dok se zglobovi kuka fiziološki ne učvrste, nikako nije dovoljna u slučajevima spomenutih poremećaja djelomičnog ili potpunog iščašenja.

Pri ranoj dijagnozi i pravovremeno započetoj terapiji, poremećaj se korigira bez posljedica. Terapija započeta nakon navršene 1. godine nikada ne rezultira posve normalnom funkcijom i položajem zgloba. Što je dob djeteta viša, manja je mogućnost neoperativnog, tzv. konzervativnog liječenja. Nakon 3. godine svaka korekcija zgloba zahtijeva operaciju.

Bitan oblik konzervativne terapije čini fizioterapija koja predstavlja preventivu i jedan od oblika liječenja kod rano otkrivenih razvojni poremećaja kukova. Fizioterapija podrazumijeva izvođenje vježbi naglašavanja abdukcije (odmicanja natkoljenice) čime se vrši centriranje glavice femura prema zglobnoj čašici, a time se postiže bolji kontakt i razvoj zglobnih tijela.

Također postoje dokazi o efikasnosti hipoterapije (terapije uz primjenu konja) u liječenju displazije kuka.

Vježbe za kukove nakon operacije

Svaki operativni zahvat na kukovima sa sobom nosi i određena ograničenja stoga ako ste imali operativni zahvat na kukovima, ili će te ga tek imati, fizioterapeut će vas educirati vježbama koje su sigurne za vas.

• bol u kukovima
• bolni kukovi
• displazija kuka
• vježbe za kukove

Učitaj više izvora