Ako ste roditelj, velika je vjerojatnost da ste se barem jednom zapitali “Ako kazne ne pomažu, što onda uopće pomaže?”.

Prema psihoterapeutkinji Deborah French, odgovor nije jednostavan i ne svodi se na jednu tehniku. Prava promjena ne događa se kroz impulzivne reakcije, već kroz svjesno vodstvo i drugačiji roditeljski pristup.

U nastavku donosimo ključne smjernice koje vam mogu pomoći da dugoročno utječete na ponašanje djeteta – bez kazni, nadmudrivanja i iscrpljujućih rasprava.

Prvi korak – promijenite način razmišljanja

Prije svega, važno je da se prestanete fokusirati isključivo na ono što se događa u tom trenutku. Umjesto toga, zapitajte se “Što mogu učiniti sada kako bi sljedeći put ova situacija izgledala drugačije?“.

To znači da iz reakcije prelazite u vođenje. Kada jednom usvojite takav način razmišljanja, postoje određene zamke koje je važno izbjegavati.

1. Nemojte reagirati isključivo na djetetove riječi

Primjer iz svakodnevice – dijete kaže “Nikad mi ne pomažeš!”. Vi odgovarate “Kako to misliš? Pa pokušavam ti pomoći upravo sada!”.

Ovakav odgovor nema vodstvo. Vi samo reagirate na izjavu koju vam dijete baca “u lice”. U tim trenucima dijete, često nesvjesno, pokušava izazvati vašu reakciju. Ako se upustite u takvu razmjenu, samo učvršćujete postojeći obrazac ponašanja – bez ikakve prilike za učenje ili promjenu.

2. Nemojte se opravdavati niti dokazivati svoju vrijednost

Čest scenarij izgleda ovako – dijete kaže “Ti me ne voliš! Mrziš me! Nikad me ne razumiješ!”.
Vi odgovarate “Naravno da te volim, kako to možeš reći? Samo te pokušavam razumjeti, ali ti stalno vičeš!”.

I ovdje izostaje roditeljsko vodstvo. Kada u takvim trenucima pokušavate dokazati svoju ljubav ili opravdati se, to ne ostavlja dojam sigurnosti – upravo suprotno. Takva reakcija može djelovati nesigurno i neautentično te ne gradi povjerenje ni autoritet.

Prema French, iako se može činiti da dijete tada dobiva emocionalnu potvrdu, dugoročno se šalje poruka nesigurnosti, što dodatno otežava promjenu ponašanja.

3. Nemojte ulaziti u “ping-pong” rasprave

Primjer – vi kažete “Zašto vičeš na mene?”. Dijete odgovara: “Zašto ne?”. Vi: “Prestani vikati i psovati.”. Dijete: “Radit ću što hoću.”.

U ovom trenutku autoritet je izgubljen, a dijete preuzima potpunu kontrolu nad situacijom. Ovakve verbalne “razmjene udaraca” ne nude prostor za učenje, već samo produbljuju sukob.

Prava promjena dolazi iz vodstva, ne iz reakcije

Kako ističe Deborah French, trajna promjena ne događa se u afektu, već onda kada roditelji prestanu braniti se, opravdavati i upuštati u rasprave.

Kada vi ostanete smireni, dosljedni i svjesni svoje uloge, stvarate prostor za učenje, razvoj autoriteta i dugoročno zdravije ponašanje djeteta. Vodstvo nije glasnije – ono je jasnije, stabilnije i mirnije.

Pročitajte i ove članke:

• 5 pravila najpametnijih ljudi na svijetu za dobar odgoj
• Odgoj djece danas i nekad: Dogodio se veliki preokret u roditeljskim očekivanjima! Evo objašnjenja psihologinje
• Odgojni stilovi roditeljstva: Kakav ste tip roditelja?

• djeca i kažnjavanje
• što učiniti kada kazne ne djeluju

Učitaj više izvora