Rak mokraćnog mjehura jedan je od češćih oblika raka, a veliki problem predstavlja njegovo često vraćanje čak i nakon uspješnog liječenja.

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell pokazuje da bi jednostavan test urina mogao pomoći liječnicima da preciznije procijene kojim pacijentima treba dodatna imunoterapija, a kod kojih ona možda nije nužna.

Time bi se liječenje moglo bolje prilagoditi svakom pojedincu i smanjiti nepotrebne nuspojave.

Rak mokraćnog mjehura šesti je najčešći rak u SAD-u, a među vodećim je uzrocima smrti povezanih s rakom.

Oko 70 – 75 % novodijagnosticiranih slučajeva odnosi se na nemišićno invazivni rak mokraćnog mjehura (NMIBC), rani stadij bolesti u kojem se stanice raka još nisu proširile na mišićni sloj mokraćnog mjehura.

Standardno liječenje najčešće uključuje kirurško uklanjanje tumora postupkom poznatim kao transuretralna resekcija tumora mokraćnog mjehura (TURBT).

Nakon operacije pacijenti često primaju terapiju lijekovima koji se unose izravno u mokraćni mjehur kako bi se uništile preostale stanice raka i smanjio rizik od ponovne pojave bolesti.

Kod pacijenata s većim rizikom često se koristi BCG imunoterapija. Iako može biti učinkovita, ova terapija ne djeluje jednako kod svih, a liječnici trenutačno nemaju pouzdan način za procjenu tko će od nje imati najveću korist.

Zašto se rak mokraćnog mjehura često vraća?

I nakon uspješne operacije NMIBC se često ponovno pojavljuje. Stručnjaci objašnjavaju da je jedan od razloga tzv. “field effect“, odnosno promjene u stanicama sluznice mokraćnog mjehura koje povećavaju sklonost nastanku novih tumora.

Prema riječima istraživača sa Sveučilišta Stanford, normalne stanice mokraćnog mjehura s vremenom mogu razviti mutacije zbog izloženosti štetnim čimbenicima i starenja.

Takve promjene mogu otežati tumačenje testova temeljenih na analizi DNK iz urina jer test može pogrešno prepoznati mutacije iz zdravih stanica kao znak raka.

Novi pristup – “tekuća biopsija” iz urina

Znanstvenici su zato razvili napredniji test urina koji analizira fragmente tumorskog DNK-a prisutnog u mokraći. Budući da urin dolazi u izravan kontakt sa stanicama mokraćnog mjehura, predstavlja idealan uzorak za ovakvu vrstu analize.

Novi test posebno je osmišljen kako bi razlikovao mutacije povezane s pravim tumorskim stanicama od onih koje nastaju prirodnim starenjem tkiva mokraćnog mjehura.

Istraživači su taj proces nakupljanja mutacija u zdravim stanicama nazvali “klonalna cistopoeza“. Kako bi izbjegli pogrešne rezultate, razvili su statistički model koji filtrira promjene povezane sa starenjem i fokusira se na DNK koji najvjerojatnije potječe od aktivnog tumora.

Test može predvidjeti povratak bolesti

Studija je pokazala da su pacijenti kod kojih je tumorski DNK bio prisutan i nakon završetka BCG terapije imali znatno veći rizik od ponovne pojave raka mokraćnog mjehura.

S druge strane, osobe kod kojih tumorski DNK više nije bio detektiran nakon liječenja imale su vrlo dobre izglede za oporavak.

Posebno je zanimljivo da je test u mnogim slučajevima mogao upozoriti na povratak bolesti prije nego što su to pokazale standardne metode praćenja poput cistoskopije.

Otkrivena tri obrasca odgovora na liječenje

Analizom uzoraka urina prije operacije, nakon operacije i nakon BCG terapije istraživači su identificirali tri skupine pacijenata:

• pacijente kod kojih je operacija bila dovoljna i tumorski DNK nestao već nakon zahvata
• pacijente koji su dobro reagirali na BCG imunoterapiju
• pacijente kod kojih je tumorski DNK ostao prisutan ili se povećao unatoč terapiji.

Rezultati sugeriraju da različiti biološki mehanizmi određuju odgovor na operaciju i imunoterapiju.

Tumori koji nisu dobro reagirali na operaciju češće su pokazivali genske promjene povezane s rastom i širenjem raka, dok su tumori koji su dobro reagirali na BCG imali izraženiju aktivnost imunološkog sustava.

Mogući veliki pomak u personaliziranom liječenju

Ako se rezultati potvrde u većim kliničkim istraživanjima, novi test mogao bi imati važnu ulogu u liječenju raka mokraćnog mjehura.

Liječnici bi mogli:

• izbjeći nepotrebnu BCG terapiju kod pacijenata kojima nije potrebna
• ranije prepoznati osobe s visokim rizikom povratka bolesti
• brže uvesti dodatne terapije kod pacijenata kojima prijeti recidiv
• smanjiti potrebu za invazivnim pregledima
• učinkovitije koristiti ograničene zalihe BCG terapije.

Stručnjaci ističu da su potrebna dodatna klinička ispitivanja prije nego što ovakav pristup postane dio rutinske medicinske prakse, no rezultati zasad pokazuju velik potencijal za preciznije i individualizirano liječenje pacijenata s rakom mokraćnog mjehura.

Pročitajte i ove članke:

• Rak mokraćnog mjehura: Simptomi, liječenje, prehrana, preživljavanje – sve je tu!
• 4 najpodmuklija znaka raka mokraćnog mjehura koje mnogi najčešće zanemaruju
• Ovo je najveći faktor rizika za rak mjehura.

• istraživanje
• rak mokraćnog mjehura
• uzorak urina

Učitaj više izvora