Bili mi toga svjesni ili ne, u našoj svakodnevnoj komunikaciji s drugim ljudima koristimo riječi, fraze i rečenice, kojima manipuliramo drugim ljudima da nešto (ne) naprave ili kažu ili indirektno komuniciramo naše želje i potrebe koje se ne usuđujemo otvoreno izreći (isto to čine i naši sugovornici nama).

“Ne moraš…” frazu nerijetko koristimo kada se ne usuđujemo otvoreno izraziti naša očekivanja ili želje, te ih “upakiramo” tako da sebe predstavimo kao “skromne” osobe.

“Ne moraš mi kupovati poklon za rođendan, samo dođi…”

U stvari znači: “Ne zovem te radi još jednog poklona, značilo bi mi zaista da se pojaviš na rođendanskoj zabavi, no ne usuđujem se/previše sam ponosan/na da ti to kažem. Naravno, s poklonom (red je da se nešto donese?)”

“Ne moraš mi otvarati vrata/kupovati cvijeće/izvoditi me na skupa mjesta…”

U stvari znači: “Jako bi me impresioniralo da to ipak nastaviš činiti, no ne usuđujem se otvoreno ti to reći da ne bi pomislio da sam taj tip djevojke. Ako ipak nastaviš to činiti, ti si onaj pravi…”

Ako nešto zaista ne želimo, izrazit ćemo to u vidu odlučne rečenice:

• “Nemoj mi donositi poklon!”
• “Ne volim cvijeće!”
• “Nemoj mi otvarati vrata, to mi je previše džentlmenski!”

Također često, umjesto da otvoreno kažemo osobi da nas je ugodno iznenadila, uljepšala nam dan ili da nas je usrećilo to što je mislila na nas kada nam je kupila neki poklon, suvenir ili učinila neku uslugu, mi pokažemo lažnu “skromnost”:

“Nisi trebao/la mi kupiti/napraviti/donijeti”

Očigledno je da osoba nije “trebala”, no željela je i učinila i za to joj trebamo zahvaliti, bez “skromnosti”.

Također, kada se “spremamo” reći nešto što znamo ili očekujemo da se našem sugovorniku neće svidjeti, napravimo uvod, kako bismo pokazali da “brinemo” za njegove/ne osjećaje:

• “Nemoj biti uvrijeđen/a, ali…”
• “Nemoj me pogrešno shvatiti…”
• “Nije da mislim/govorim da si naivan/dosadan/nesposoban…”

Ovako ćemo reći nešto ružno, bolno i neugodno osobi s kojom razgovaramo, ali smo se prije toga “ogradili” od negativne reakcije (mudro, zar ne?).

Još “moćnija” verzija ovog oblika verbalne manipulacije je kada unaprijed ograničimo negativnu reakciju našeg sugovornika:

“Moram ti nešto reći/priznati… ali obećaj(!) mi prvo da nećeš vikati, ljutiti se, praviti scene…”

Nakon što se od osobe izmami obećanje, slijedi “emotivni udarac”:

“Prevarila sam te…”

A zatim kada partner dozivi “živčani slom”:

“Pa obećao si mi da se nećeš ljutiti i praviti scene!”

Ne samo da je siroti mladić bio prevaren, nego se nema pravo ni naljutiti, jer je “obećao”(!) da neće.

Kada se mi nađemo uvrijeđeni time što nam je netko rekao, onda indirektno damo drugoj osobi do znanja što bismo joj napravili (da nismo pristojni, naravno…): “Da mi je netko drugi to rekao/napravio, ja bih mu…”

Partneri u ljubavnim vezama često koriste “emotivno-verbalnu manipulaciju” kako bi dobili što žele nakon što je druga strana prvobitno odbila upućeni zahtjev:

• “Ti mene ne voliš…”
• “Tebi nije stalo do mene…”
• “Da me stvarno voliš, ti bi učinio X/rekao Y/promijenio kod sebe Z…”

Ili počnu igrati na kartu partnerovog ega, kako bi ga “modificirali” i “motivirali” da se ponaša shodno njihovim očekivanjima (ovo je možda i najperfidniji oblik manipulacije):

• “Da si pravi muškarac, ti bi se ponašao/učinio/rekao tako…”
• “Fine djevojke ne oblače takve haljine/ponašaju se tako/pričaju tako…”

Ili još perfidnije, kada se indirektno partneru daje do znanja kako bi se “trebao” ponašati:

• “Vesnin dečko je tako dobar/krasan/divan… Na svaki sastanak joj donese ružu, izvodi je na ta i ta mjesta, kupuje joj to i to, šalje joj romantične poruke, nigdje ne izlazi bez nje…” (Dekodirano značenje: Voljela bih da si kao Vesnin dečko, ugledaj se na njega!)
• “Moj bivši dečko mi nikada nije kupovao cvijeće i slao romantične poruke…” (U stvari znači: “Kupuj mi cvijeće i šalji mi romantične poruke, ako ne želiš biti bivši.”)

Laskanje je također jedan oblik verbalne manipulacije (ovdje nije riječ o iskrenom komplimentu, već se velike riječi “hvale” namjerno biraju kako bi utjecale na nečije ponašanje i osobi donijele neku vrstu koristi):

“Ti si najbolji domaćin, takvog nema. Kod tebe je uvijek pun stol najboljih jela i pića i sjedi se do zore…” (“Najbolji domaćin” će se od tog dana truditi i šakom i bradom da kada mi dođemo, stol uvijek bude pun, a čaše nikada prazne, da bi održao status najboljeg domaćina. Naravno, neće nam niti jednom dati do znanja da je vrijeme da idemo, jer je previše kasno i previše smo popili, jer… kod njega se sjedi do zore.)

Ako osvijestimo riječi koje koristimo i koje drugi upućuju nama u našoj svakodnevnoj komunikaciji, moći ćemo s vremenom primijetiti ove male “fraze” i riječi te bolje razumjeti sebe i ljude oko nas.

Ako vam se svidio ovaj tekst pročitajte i “Pet fraza koje više nikada ne biste trebali izgovoriti“

• prijateljstvo
• razgovor