Apstinencijski sindrom ili sindrom sustezanja je sindrom koji se javlja kada se koncentracije psihoaktivne tvari u krvi ili tkivu smanjuju kod osobe koja je dugotrajno uzimala velike količine te psihoaktivne tvari.

Kada se razviju apstinencijske smetnje, osoba će vrlo vjerojatno uzeti psihoaktivnu tvar kako bi ublažila simptome. Apstinencijske smetnje se razlikuju između pojedinih vrsta psihoaktivnih tvari i zbog toga su za različite vrste psihoaktivnih tvari definirani različiti kriteriji u psihijatrijskim priručnicima.

Što je ovisnost i kako se razvija?

Sindrom ovisnosti obuhvaća ponašanja, kognicije i fiziološke promjene koje se razvijaju nakon ponavljanog uzimanja pojedinih tvari. U pitanju je jaka želja ili žudnja za uzimanjem te tvari, a istovremeno se javljaju poteškoće u kontroli konzumiranja psihoaktivne tvari. U tom trenutku je za osobu najvažnije konzumirati psihoaktivnu tvar uz povećanje tolerancije i povremene tjelesne znakove apstinencije, dok se ostale aktivnosti i obveze potpuno zanemaruju.

Ovisnost se definira kao opsesivna zaokupljenost ili prekomjerna fizička ili psihička ovisnost o drogama, ali i drugima tvarima kao što su alkohol, pušenje duhana, videoigrice, igre na sreću itd. S ovisnošću se, od psihijatrijskih poremećaja, najčešće povezuju poremećaji raspoloženja, anksioznost, poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, poremećaji osobnosti te depresija.

Zašto dolazi do razvoja tolerancije?

Poznato je da je razvoj ovisnosti često povezan s razvojem tolerancije. Naime, uzimanjem sredstva ovisnosti dolazi do aktivacije limbičkog sustava koji je u ljudskom razvoju važan za samoodržanje i reprodukciju. Pritom se javlja i osjećaj zadovoljstva koji je postignut zadovoljenjem ugode, što je ujedno motivacija za ponavljanje ponašanja koja je doprinijelo ugodi.

Kada se razina neurotransmitora dopamina povisi iznad fizioloških granica, čitav sustav koji je pod utjecajem dopamina počinje abnormalno reagirati, a ako se uzimanje tvari ponavlja, moždane se strukture prilagođavaju tom odgovoru kojega je inducirala tvar. Moždane stanice opetovanom uporabom postaju senzitivnije, pamte senzaciju i osjećaj ugode i nagrade izazvan drogom (ili nekom drugom supstancom) kao još jedan način uvjetovanog ponašanja koji dovodi do zadovoljenja potrebe.

U tom slučaju, psihološka ovisnost uključuje nesavladivu žudnju da se ponovno uzima sredstvo u sve većim količinama koje je u početku procesa ovisniku donijelo ugodu, a kasnije ga spašava od sindroma apstinencije.

Što je apstinencijski sindrom ili sindrom sustezanja?

Apstinencijski sindrom ili sindrom sustezanja je sindrom koji se pojavljuje kada se koncentracije psihoaktivne tvari u krvi ili tkivu smanjuju kod osobe koja je dugotrajno uzimala velike količine te psihoaktivne tvari. Mnogi se pitaju koliko traje sindrom od ustezanja, a iako obično traje 3 do 5 dana nakon prestanka uzimanja psihoaktivne supstance, teško je procijeniti točno trajanje sindroma s obzirom na specifičnost uzimane tvari te različitost u reakcijama na istu.

Apstinencijski sindrom se u psihijatrijskim dijagnostičkim priručnicima označuje šifrom F10.3, a obuhvaća predispozicije za nastanak ili pojačanje apstinencijskih simptoma kao što su iscrpljenost, pothranjenost, tjelesne bolesti, anksiozni poremećaji i depresija.

S vremenom se javljaju i apstinencijske smetnje koje uključuju simptome različite težine koji se pojavljuju kod djelomične ili potpune apstinencije od psihoaktivne tvari nakon njezinog dugotrajnog uzimanja.

Početak i tijek smetnji su vremenski ograničeni i ovise o vrsti i dozi psihoaktivne tvari koja je uzimana neposredno prije. Često mogu biti praćeni konvulzijama.

Apstinencijski sindrom – simptomi

Odvikavanje od drogiranja ili bilo koje druge tvari je težak i dugotrajan proces kojega prate brojne smetnje i prepreke za koje osoba često smatra da nije spremna ili sposobna izdržati. Činjenica da je danas moguća i sve češća i apstinencijska kriza od tableta s obzirom na to koliko posežemo za brzim farmaceutskim rješenjima za određena stanja, može nam jednostavno objasniti koliko je ovaj sindrom prisutan i kompleksan.

Da bi se mogao dijagnosticirati apstinencijski sindrom, najmanje dva od sljedećih znakova moraju biti prisutni kod pacijenta, a to su:

• autonomna hiperaktivnost,
• tremor ruku,
• nesanica,
• mučnina ili povraćanje,
• prolazne iluzije ili halucinacije,
• anksioznost,
• veliki epileptički napadaji,
• psihomotorni nemir (agitiranost).

Percepcija može biti poremećena iluzijama i halucinacijama, ali sposobnost razumijevanja realiteta je očuvana. Tremor u apstinencijskom sindromu može biti sličan fiziološkom tremoru, a drugi simptomi apstinencije su i opća podražljivost, gastrointestinalni simptomi i hiperaktivnost simpatičkog autonomnog živčanog sustava što se očituje kao tjeskoba, uzbuđenje, znojenje, crvenilo lica, midrijaza, tahikardija i lagana hipertenzija. Pacijenti koji proživljavaju ovaj sindrom su općenito napeti i lako mogu biti prestrašeni.

Primjerice, kod alkoholnog apstinencijskog sindroma tremoroznost ili drhtavica razvija se 6 do 8 sati, psihotični i percepcijski simptom 8 do 12 sati, epileptički napadaji 12 do 24 sata, a delirium tremens 72 sata nakon prestanka pijenja, premda treba nadzirati mogućnost razvoja delirija tijekom prvog tjedna apstinencije. To je samo primjer koliko se simptomi brzo mogu razviti i zakomplicirati ako se pravovremeno ne reagira na stanje osobe.

Apstinencijski sindrom – kako pomoći?

Pri uočavanju bilo kojega od navedenih simptoma apstinencijskog sindroma, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka. Nažalost, neki pacijenti su pretjerano anksiozni i tjeskobni te ne vjeruju u svoju sposobnost da se mogu nositi s apstinencijskim sindromom. Takvi pacijenti često se mogu suočiti s apstinencijskom krizom kod kuće što može završiti tragično, ali uz potporu obitelji i pomoć tima liječnika primarne zdravstvene zaštite moguće je izbjeći takve posljedice.

Koliko god se činilo teško, moguće je pobijediti ovisnost i stvoriti normalan život nakon liječenja. Iako se to na prvi pogled ne čini tako, postoje brojni primjeri ljudi koji su uspjeli i pokazali da je zaista moguće. Ono što je teško razumjeti jest činjenica da proces odvikavanja traje i da je potrebno puno strpljenja kako bi se moglo doći do konačnog uspjeha. No, uz snagu volje i podršku najbližih već ste napravili prvi korak.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Mogu se javiti i u 30-im, 40-im i 50-im godinama

Rani simptomi demencije: Osim gubitka pamćenja, ovo je 11 najranijih znakova

• Tomislav Stanić
• 3 min čitanja

• apstinencija
• apstinencijski sindrom