Lumbalna punkcija – postupak, kako se izvodi, posljedice

Lumbalna punkcija

Lumbalna punkcija je invazivni medicinski postupak kojim se odstranjuje dio cerebrospinalne tekućine u terapijske ili češće dijagnostičke svrhe. Cerebrospinalni likvor je inače prozirna i bezbojna tekućina koja oplahuje mozak i leđnu moždinu.

Stvara se i apsorbira u moždanim komorama mozga te sadrži određeni broj stanica, proteina i glukozu. Analizom tih parametara može se u sklopu kliničke slike posumnjati na neku od ozbiljnih bolesti koje mogu zahvatiti centralni živčani sustav. 

Kada se radi lumbalna punkcija?

Lumbalna punkcija se provodi kod onih pacijenata kod kojih se sumnja na neurološke ili infektivne bolesti koje zahvaćaju CNS (središnji živčani sustav). Najčešće su:

  • demijelinizirajuće bolesti – poput multiple skleroze i demijelinizirajuće polineuropatije
  • sindrom Guillain-Barre,
  • reyev sindrom,
  • meningitis,
  • encefalitis,
  • moždani tumori i tumori leđne moždine,
  • mijelitis,
  • neurosifilis,
  • subarahnoidalna krvarenja,
  • glavobolje nepoznata uzroka.

Također, lumbalna punkcija može poslužiti u terapijske svrhe za primjenu lijeka ili kontrasta u subarahnoidalni prostor oko leđne moždine, primjerice prije kirurških operacija i primjene spinalne anestezije ili direktna primjena kemoterapije kod tumora u leđnoj moždini. Može se koristiti i da se ubaci kontrast za radiološku pretragu poput mijelografije. 

Lumbalna punkcija – postupak

Ovaj se postupak može obaviti u sklopu dnevne bolnice ili prilikom hospitalizacije. Sam postupak ne traje duže od 15 minuta i ne zahtijeva uvođenje u opću anesteziju, a davanje lokalnog anestetika je mogućnost.

Procedura se može izvesti tako da pacijent leži na svom boku i maksimalno savije leđa (tzv. koljena na bradu pozicija) ili dok sjedi na krevetu i također savije leđa prema koljenima. To je poželjno zbog toga što se igla stavlja između kralježaka koji se najviše odmaknu kad se saviju leđa.

Igla
Foto: Pexels

Kod odraslih leđna moždina završava na razini L1/L2 kralješka, a igla se aplicira u prostor između L3 i L4 ili L4 i L5 gdje nema mogućnosti proboja leđne moždine. Nekad se lumbalna punkcija može raditi i pod vodstvom radioloških aparata za precizniji odabir mjesta punkcije i dubine uboda.

Koristi se aseptična tehnika (maska, rukavice, pregača, kaljače). Nakon dezinfekcije odabranog mjesta uboda i uvođenja igle, s njom se dolazi do subarahnoidalnog prostora u kojem cirkulira likvor. Tada se uzimaju uzorci koji se spremaju u epruvete i šalju na mikroskopsku, citološku, biokemijsku analizu. 

Kontraindikacije – kada se ne izvodi lumbalna punkcija? 

Kontraindikacije za lumbalnu punkciju su sljedeće:

  • Povišeni intrakranijalni tlak – simptomi su jaka glavobolja, smetenost sa smanjenjem pulsa, povišeni krvni tlak, povraćanje, neurološki ispadi ili papiloedem. Ukoliko klinički uvjeti to dozvoljavaju, nekada se radi pregled očne pozadine ili CT da se odstrani mogućnost povišenog intrakranijalnog tlaka. Ukoliko se lumbalna punkcija izvede pri povišenom tlaku može doći do priklještenja dijela mozga u kralježnični kanal zbog povišenja tlaka.
  • Kardiorespiratorni problemi – nestabilan pacijent se u pravilu ne podvrgava lumbalnoj punkciji.
  • Infekcija na mjestu uboda – apsces (nakupina gnoja) ili infekcija na površini kože u blizini mjesta uboda znatno povećava vjerojatnost unošenja bakterija u kralježnični kanal.
  • Poremećaji zgrušavanja krvi – s obzirom da dolazi do proboja kontinuiteta kože i postoji mogućnost krvarenja, valja prije provođenja LP provjeriti i liječiti svaki poremećaj krvarenja.

Lumbalna punkcija – posljedice i komplikacije 

Ovaj rutinski zahvat rijetko kad ostavlja neke posljedice ukoliko se izvodi pravilno.

Neke od mogućih komplikacija su:

  • Glavobolja – javlja se kod 10-30% pacijenata i to unutar 24h od procedure. Najčešće prolazi unutar 3 do 4 dana, ali kod nekih se produljuje i do 2 tjedna ili više. Opisuje se kao konstantna i tupa bol u prednjem dijelu glave. Glavni simptom je ovisnost o poziciji – javlja se kad pacijent ustane. Može se javiti uz mučninu ili povraćanje.. Smatra se da nastaje zbog smanjenja tlaka usred uzimanja dijela tekućine pri samoj proceduri. Najčešće prolazi sama od sebe, a kod nekih je nakon konzultacija s anesteziologom moguće napraviti”krvni flaster”. To je procedura u kojoj se uzima 20ml pacijentove venske krvi i injicira u susjedi epiduralni prostor. Smatra s da pomaže jer “začepi rupu”. Kod 95% pacijenta dolazi do smanjenja boli odmah.
  • Neurološki simptomi poput trnaca – u pravilu prolazi nakon nekoliko sati od procedure.
  • Hematom – nastaje nakon što se iglom zahvati krvna žile koja opskrbljuje kralježničnu moždinu. Ukoliko se java simptomi popu gubitka kontrole oko mokrenja ili zadržavanja stolice, javite se svom liječniku!
  • Meningitis – unosom bakterija s mjesta uboda moguće je izazvati upalu moždanih ovojnica.
  • Krvarenje i bol na mjestu uboda – krvarenje najčešće spontano prestaje, a bolovi se mogu liječiti uzimanjem nesteroidnih antireumatika.

Sam postupak lumbalne punkcije može puno doprinijeti s novim informacijama u liječenju raznih bolesti, stoga je njena korist puno veća od mogućih i najčešće jako rijetkih komplikacija. 

Lumbalna punkcija kod djece i beba

Indikacije za provođenje lumbalne punkcije kod djece iste su kao i kod odraslih, a sam je postupak praktički isti, osim u nekim sitnim detaljima. Anatomski se kralježnična moždina proteže do nižeg segmenta kod novorođenčadi nego kod odraslih, stoga je mjesto uboda kod beba uvijek između kralježaka L4 i L5. Iznimno je bitno da dijete bude mirno prilikom procedure jer ako je živahno i pomakne se prilikom uboda, može doći do mješanja likvora i krvi, a tada je uzorak neupotrebljiv i novi se može uzeti tek nakon nekog vremena.

Stoga je uobičajno da jedan roditelj prisustvuje proceduri i smiruje dijete, a ukoliko je potrebno moguće je dodatno smiriti dijete lijekovima (sedativima) ili čak uvođenjem u opću anesteziju.

Ukoliko pak nema opće anestezije, lokalna se daje gotovo uvijek jer osigurava mirnoću prilikom uvođenja igle.

Manja djeca i bebe obično su u poziciji na boku, a starija djeca su u poziciji da sjede i približe bradu koljenima. Bitno je nakon procedure osigurati da se dijete odmara, bez jače fizičke aktivnosti te da mjesto uboda ostane čisto koliko je moguće zbog mogućnosti infekcije. Također, bitno je osigurati dovoljno tekućine djetetu kako bi se mogao stvoriti novi likvor u moždanim komorama. Komplikacije su jednake i jednako rijetke kao i kod odraslih, a javiti se liječniku valja ukoliko dijete ne prestaje plakati bez očiglednog razloga, odbija hranu i vodu, javilo se povraćanje ili neki oblik napada te je stalno umorno ili ošamućeno.

Članak objavljen:

Izvori: 

  1. Lumbar Puncture. Johns Hopkins Medicine
  2. Lumbar puncture (spinal tap). Mayo Clinic
  3. Wilkinson I.B et al.; (2017.).Oxford Handbook of clinical medicine, Oxford University Press. New York. odabrana poglavlja
  4. Aarohi Achwal. (2018.). Lumbar Puncture in Children – Procedure, Benefits, and Risks, First Cry Parenting 

Ocijenite članak

4.52 / 5   27

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu