Afektivni poremećaj – vrste, uzroci i liječenje

Afektivni-poremećaj

Afektivni poremećaj predstavlja ekstremne promjene raspoloženja. Afektivnost dolazi od latinske riječi afectivus što znači strastven ili čuvstven. Skraćeni oblik ove riječi je afekt, a predstavlja kratkotrajno čuvstveno stanje popraćeno snažnim fiziološkim reakcijama (npr. širenje zjenica, znojenje, lupanje srca, psihomotorni nemir).

Čuvstvena stanja slabijeg i ravnomjernog intenziteta, a dužeg trajanja nazivamo raspoloženjem. Drugi sinonim za čuvstvo je riječ emocija koja dolazi od latinskog izraza ex movere što doslovno znači kretati se ili pomicati prema vani.

Ukratko, čuvstva, strasti, emocije kao i afektivnost nisu sinonimi nego riječi kojima pobliže možemo dočarati sveukupni raspon čuvstava ili osjećaja. Zbog toga se afektivni poremećaji često nazivaju i poremećaji emocija, a dijele se na kvantitativne i kvalitativne poremećaje.

Promjene-raspoloženja

Kvantitativni afektivni poremećaji

Kvantitativni poremećaji afekta označavaju promjenu inače normalnog emocionalnog izražavanja, a može biti riječ o sniženom ili povišenom stanju afekta. Kvantitativni poremećaji su:

  • depresivno raspoloženje – karakterizira bolesnike koji su povučeni, tužni, usporeni te imaju manjak energije i volje; često je popraćeno crnim i autodestruktivnim mislima, a također su sniženi osnovni kognitivni kapaciteti,
  • manično raspoloženje – javlja se ubrzana psihomotorika, povećana pažnja i nesanica, a ponekad se mogu javiti i sumanute ideje, agresivnost, hiperaktivnost i višak energije,
  • euforija – osjećaj razdraganosti te stanje izrazito dobrog raspoloženja dok se ignorira stvarna i realna situacija koja se događa u svakodnevici,
  • ekstaza – stanje najvećeg mogućeg zanosa, a nerijetko dolazi do gubitka kontakta sa stvarnim svijetom,
  • apatija – stanje kojega karakterizira sniženo raspoloženje, a uz njega se javljaju utučenost i ravnodušnost te neopisiv osjećaj praznine,
  • atimija – teži oblik od atimije, odnosno stanje kojega opisuje nedostatak bilo kakvog raspoloženja,
  • katatimija – vrsta afektivnog poremećaja koja predstavlja emocionalnu nestabilnost te stanje promjenjivog raspoloženja,
  • emocionalna inkontinencija – stanje naglog izljeva emocija i nemogućnost kontroliranja izražavanja osjećaja (npr. nekontroliran smijeh ili plač),
  • patološka razdražljivost – stanje brzog, naglog i agresivnog reagiranja bez značajnog povoda,
  • anksioznost – tjeskobno i napeto stanje popraćeno strepnjom, paničnim napadajima i strahom,
  • disforija – vrsta afektivnog poremećaja u kojem se javljaju nezadovoljstvo, zlovolja, prkos te neugodno raspoloženje,
  • ciklotimija – trajna osobina temperamenta koja uključuje oscilacije raspoloženja od blaže depresivnosti do blažeg povišenog raspoloženja,
  • distimija – blaže sniženo raspoloženje i trajno stanje temperamenta,
  • temper tantum – kratkotrajna i iznenadna navala bijesa i agresije koja se očituje vikanjem, bacanjem na pod i udaranjem objekata.
Tuga

Kvalitativni afektivni poremećaji

Kvalitativni poremećaji afekta uglavnom su vezani uz promjene u sadržaju poremećaja, a najznačajniji su:

  • afektivna krutost – stanje u kojem osoba slabije izražava svoje osjećaje, odnosno afekt joj je prazan,
  • afektivna bljedoća – vrsta afektivnog poremećaja u kojoj osoba pokazuje mlake, indiferentne, nezainteresirane ili čak nikakve reakcije,
  • afektivna tupost ili zaravnjen afekt – stanje potpunog izostanka emocionalnih reakcija,
  • afektivna inverzija – dijeli se na paramimiju (izražavanje osjećaja koji nisu u skladu s osjećanjima, odnosno kada se osoba osjeća tužno, a smije se) i paratimiju (izražavanje osjećaja suprotnog karakteru podražaja, odnosno kada se osoba u tužnoj situaciji osjeća veselo ili na radosnu vijest tuguje),
  • amimija – nemogućnost izražavanja vlastitih osjećaja i misli pomoću gesti i mimike lica, a može biti uzrokovana različitim oštećenjima mozga koje se vežu uz druge poremećaje i bolesti (npr. Parkinsonova bolest, katatonija),
  • aleksitimija – nemogućnost osobe da verbalizira vlastite osjećaje,
  • ambivalencija ili ambitimija – stanje emocionalne podvojenosti, odnosno istovremeno postojanje pozitivnih i negativnih emocija prema istom objektu ili postojanje istovremene privlačnosti između dva različita i suprotna cilja,
  • anhedonija – vrsta afektivnog poremećaja u kojem je prisutna odsutnost zadovoljstva i uživanja u onim aktivnostima koje ga obično pružaju,
  • ehotimija – prijenos osjećaja s jedne osobe na drugu.
Afektivni-poremećaji

Afektivni poremećaj – uzroci

Postoji mnogo vrsta afektivnih poremećaja, a većina se bazira na biološkim uzrocima. Za neke vrste poremećaja se još uvijek utvrđuju točni uzroci, ali čini se da je u svakom slučaju važna genetska predispozicija za nastajanje istih.

Naime, pokazalo se da se neki poremećaji nasljeđuju što može zasigurno potvrditi da je riječ o genetskoj komponenti.

Afektivni poremećaji – dijagnoza i liječenje

Zbog mnogobrojnih vrsta afektivnih poremećaja, liječenje se potpuno prilagođava pojedincu nakon što se pomoću kliničke slike i dodatnih provjera zaključi točna dijagnoza poremećaja.

Glavni lijek za afektivne poremećaje je psihostabilizator, lijek kojim se želi regulirati i ustabiliti raspoloženje pacijenta. Uz njega se mogu primjenjivati antidepresivi i antipsihotici, a nerijetko se preporučuje i psihoterapija koja može biti od velike koristi kod svih vrsta poremećaja.

Trajanje liječenja ovisi o vrsti i intenzitetu poremećaja, ali s obzirom na to da su u podlozi mnogih od ovih poremećaja biološki, odnosno genetski uzroci, liječenje će biti dugotrajno s ciljem ublažavanja simptoma i olakšavanja svakodnevice.

Sniženo-raspoloženje

Bipolarni poremećaj – poremećaj raspoloženja

Jedan od najpoznatijih vrsta afektivnog poremećaja je bipolarni poremećaj. On je zapravo sastavljen od nekoliko podvrsta afektivnih poremećaja. Kad je u pitanju bipolarni afektivni poremećaj, simptomi koji ga najbolje opisuju su definitivno stalne psihopatološke promjene depresivnog i maničnog raspoloženja.

Bipolarni poremećaj uzrok ima u genetskoj podlozi. Liječenje bipolarnog poremećaja bazira se na primjeni psihostabilizatora kako bi se ustabililo raspoloženje (najčešće pomoću litija), a ponekad se može posegnuti za dodatnom psihofarmakologijom, odnosno antipsihoticima i antidepresivima.

Kao i kod drugih poremećaja, kad je u pitanju bipolarni afektivni poremećaj, liječenje je uspješnije ako se reagira na vrijeme. Više informacija o bipolarnom poremećaju možete saznati ovdje.

Članak objavljen:

Ocijenite članak

4.20 / 5   5

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu