Ospice, poznate kao “male boginje” ili “morbili” su vrlo zarazna virusna bolest. Njezine glavne karakteristike su povišena temperatura, kašalj i osip koji se širi od glave prema krajevima tijela.

Najčešće se javljaju u kasnu zimu i u rano proljeće.

Iako se ubrajaju u tipične dječje bolesti, od njih mogu oboljeti sve dobne skupine.

Izvor zaraze isključivo je zaražen čovjek – prenosi se kapljičnim putem. Uzročnik je virus morbila.

Koje su rizične skupine?

Prije nego je uvedeno cijepljenje od ospica je obolijevalo oko 90% stanovništva u dobi do 20 godina. Bilo je normalno da se gotovo svaka osoba u djetinjstvu zarazi ospicama. Nakon uvođenja cjepiva smanjen je broj oboljelih među djecom, a porastao je broj oboljelih u kasnijoj mladenačkoj i odrasloj dobi, kada su posljedice bolesti teže i po život opasne.

Osjetljiva skupina su dojenčad u vrijeme kad se smanjuje broj antitijela dobivenih od majke i osobe koje su odbile oba ili nisu primile jedno od dva potrebna cjepiva.

Djeca majki koje su cijepljene ili su preboljele bolest u pravilu ne obolijevaju prvih šest mjeseci života jer su još zaštićena majčinim protutijelima koja se prenose preko posteljice ili dojenjem.

Ospice su jedan od vodećih uzroka smrtnosti među malom djecom. U 2017. godini bilo je 110 000 smrtnih slučajeva nastalih od ospica.

Epidemija ospica obično se pojavljuje u populacijama u kojima je cijepljenje uobičajeno. 

Ospice – prijenos

Uzročnik bolesti je virus morbila iz porodice paramiksovirusa koji se prenosi kapljičnim putem.

Širi se u okolinu tijekom govora, kašlja i kihanja. Također se prenosi izravnim kontaktom s bolesnikom, tj. njegovim sekretima iz usta i nosa, ali i preko kontaminiranih predmeta.

Virus je aktivan u zraku ili na zaraženoj površini i do 2 sata nakon izlaganja virusu.

Zaražena osoba može ga prenijeti od 4 dana prije izbijanja osipa do 4 dana nakon što se on pojavi.

Virus se vrlo lako prenosi s čovjeka na čovjeka pa će se tako zaraziti više od 90% osoba koje su bile u kontaktu sa zaraženom osobom, osim ako nisu cijepljene ili nisu preboljele ospice.

Tijek bolesti – 4 karakteristična perioda

Prvi period je period inkubacije koji traje od 10 do 12 dana od dana zaraze. Tada nema nikakvih simptoma bolesti.

U drugom periodu pojavljuju se prvi simptomi:

• povišena tjelesna temperatura (može doseći i 40°C),
• bolovi u mišićima,
• suhi kašalj,
• crvenilo i suzenje očiju,
• upala očne spojnice (konjunktivitis),
• osjetljivost na svijetlo (fotofobija),
• bol u grlu (faringitis),
• iscjedak (curenje) iz nosa i
• Koplikove pjege u ustima (sitna bijela zrnca na sluznici usne šupljine, s unutarnje strane obraza).

Nakon nekoliko dan, u trećem periodu, javlja se specifičan osip na koži cijelog tijela. On najprije zahvaća lice, predio iza uha, a potom trup, ruke i na kraju noge.

Težina bolesti povezana je s proširenošću osipa; što je osip jači – teži je i tijek bolesti.

Od zaraze do pojave osipa prođe najčešće 14 dana. Osip traje 4 – 5 dana, a potom blijedi.

Obično simptomi nestaju nakon nekoliko dana, tjelesna temperatura se snizuje, a ospice blijede. Kašalj ponekad zna potrajati.

U četvrtoj fazi ospice nestaju redom kojim su nastajale, a bakreno-smeđe mrlje koje ostaju za njima na koži se ljušte.

Oboljela djeca često su plačljiva, neraspoložena i bezvoljna.

Otpornost organizma nakon ospica veoma oslabi pa dijete može lako oboljeti od drugih bolesti.

Kod težih oblika bolesti mogu se pojaviti petehije (okrugle pjege koje se pojavljuju na koži kao rezultat potkožnog krvarenja) i ekhimoze (modrica ili nepravilno potkožno krvarenje manjeg intenziteta).

Imunokompromitirani bolesnici (HIV, tumor, hepatitis C ili B) ne moraju imati osip. Kod njih se može pojaviti teška gigantocelularna upala pluća koja brzo napreduje.

Ospice – komplikacije

Komplikacije povezane s ospicama su:

• upala srednjeg uha,
• upala pluća,
• febrilne konvulzije (pojava epileptičkih napada tijekom povišene tjelesne temperature, koja nije uzrokovana infekcijom središnjeg živčanog sustava),
• postinfektivni encefalitis,
• gubitak sluha.

Bakterijska infekcija može izazvati upalu srednjeg uha, bronhitis ili upalu pluća. Veća je opasnost od upale pluća kod male djece, a kod odraslih od encefalitisa. Pojava encefalitisa je opasna, jer može doći do komplikacija i smrtnog ishoda.

Diferencijalna dijagnoza – druge bolesti s osipom

Diferencijalna dijagnoza ospica uključuje rubeolu, šarlah, osip nakon primjene nekih lijekova, serumsku bolest, dječju rozeolu, mononukleozu te bolesti uzrokovane echovirusima ili koksaki virusima.

Morbile – liječenje

Za sam virus nema lijeka, a liječenje ospica je simptomatsko – ublažavanje simptoma.

Ono se postiže:

• odmorom u zamračenoj sobi,
• uzimanjem paracetamola koji snižava temperaturu i smanjuje bolove u mišićima,
• unošenjem puno tekućine u organizam,
• ovlaživanjem zraka.

U slučaju komplikacija provode se razne metode liječenja.

Bolesniku se mogu dati aerosol i sirupi za ublažavanje kašlja, a ako se uz osip javlja i svrbež, mogu se primijeniti i antihistaminici ili tekući puder.

Iscjedak iz oka treba čistiti toplom vodom ili fiziološkom otopinom.

Djeci koja boluju od ospica nikako se ne smije davati aspirin koji može dovesti do ozbiljne komplikacije, Reyova sindroma, no mogu se davati lijekovi za snižavanje tjelesne temperature na bazi ibuprofena.

Liječniku se treba obratiti u slučaju pojave boli u uhu, ako se jave grčevi ili ako se simptomi ne počnu povlačiti nakon tjedan dana.

Prevencija morbila

Cijepljenje protiv ospica je obavezno.

Djeca se prvi put cijepe u dobi od 15 mjeseci s MO-PA-RU (morbili – parotitis – zaušnjaci – rubeola) cjepivom. Drugo MO-PA-RU cjepivo daje se u 1. razredu osnovne škole.

Cijepljenje se ne provodi u slučaju:

• zloćudne bolesti (npr. leukemija, limfom),
• imunodeficijencije (HIV, umor, hepatitis) i
• liječenja imunosupresivnim lijekovima (kortikosteroidi, radioterapija, alkilirajući lijekovi i antimetaboliti).

Cijepljenje se ne smije provoditi u trudnoći, aktivnoj neliječenoj tuberkulozi i za vrijeme primjene preparata koji sadrže protutijela (npr. puna krv, plazma ili bilo koja vrsta imunoglobulina).

Cijepljenje nakon kontakta s oboljelim

Neimune starije osobe mogu se zaštititi primjenom cjepiva unutar 3 dana od kontakta s oboljelim.

Cjepivo koje se koristi u Hrvatskoj je PRIORIX.

Cjepivo protiv ospica u svijetu je u uporabi više od 50 godina i pokazalo se vrlo sigurno i učinkovito.

• cijepljenje
• dječje bolesti
• morbili
• ospice