Dekompresijska bolest ozbiljno je stanje koje se najčešće povezuje s ronjenjem, a nastaje kada se tijekom prebrzog izrona iz tijela ne uspije postupno ukloniti višak otopljenih plinova, prvenstveno dušika.

Iako se najčešće javlja kod ronilaca s bocama, može se razviti i u drugim situacijama koje uključuju nagle promjene tlaka.

Ako vas zanima što je dekompresijska bolest, kako prepoznati prve znakove te koje su mogućnosti liječenja i prevencije, u nastavku donosimo sve najvažnije informacije.

Što je dekompresijska bolest?

Dekompresijska bolest nastaje zbog naglog smanjenja okolnog tlaka nakon boravka pod povišenim tlakom. Tijekom zarona povećani tlak uzrokuje otapanje većih količina inertnih plinova, ponajviše dušika, u krvi i tjelesnim tkivima.

Prilikom pravilnog, postupnog izrona dušik se prirodnim putem izlučuje kroz pluća.

Međutim, ako je izron prebrz ili nisu poštovana pravila dekompresije, dušik stvara mjehuriće plina unutar krvnih žila i tkiva.

Ti mjehurići mogu:

• začepiti krvne žile
• pritiskati ili oštetiti okolna tkiva
• izazvati upalne reakcije
• potaknuti zgrušavanje krvi
• uzrokovati poremećaj cirkulacije i opskrbe organa kisikom.

Zašto nastaje dekompresijska bolest?

Rizik za razvoj bolesti povećava se kada se kombinira više čimbenika.

Najčešći čimbenici rizika uključuju:

• prebrz izron
• duboke ili dugotrajne zarone
• više zarona tijekom istog dana
• ronjenje u hladnoj vodi
• dehidraciju
• fizički napor neposredno nakon ronjenja
• umor
• let avionom ubrzo nakon ronjenja
• pretilost
• stariju životnu dob
• određene prirođene srčane anomalije koje omogućuju prolazak mjehurića između srčanih šupljina.

Važno je znati da se višak dušika može zadržati u organizmu najmanje 12 sati nakon zarona, zbog čega ponovljeni zaroni tijekom istoga dana dodatno povećavaju rizik.

Koji su simptomi dekompresijske bolesti?

Kada je u pitanju dekompresijska bolest, simptomi mogu se razviti već nekoliko minuta nakon izrona, ali kod većine oboljelih pojavljuju se postupno tijekom prvih nekoliko sati.

Oko polovice slučajeva javlja se unutar jednog sata, dok se većina razvije unutar šest sati. Rijetko se simptomi mogu pojaviti tek nakon 24 – 48 sati, osobito nakon leta avionom ili odlaska na veću nadmorsku visinu.

Najčešći simptomi uključuju:

• duboku bol u zglobovima, osobito ramenima i laktovima
• bolove u mišićima
• izraziti umor
• glavobolju
• vrtoglavicu
• trnce i utrnulost
• slabost ruku ili nogu
• otežano mokrenje ili gubitak kontrole mokraćnog mjehura i crijeva
• svrbež kože
• osip ili mramorastu promjenu boje kože
• otečene limfne čvorove.

Kod težih oblika mogu se razviti:

• poremećaji govora
• smetnje vida
• gubitak sluha ili zujanje u ušima
• napadaji
• otežano disanje
• bol u prsima
• kašalj
• gubitak svijesti
• koma.

Bez pravodobnog liječenja dekompresijska bolest može imati trajne neurološke posljedice ili završiti smrtnim ishodom.

Što je dekompresijska bolest tip 1?

Dekompresijska bolest tip 1 smatra se blažim oblikom bolesti.

Najčešće zahvaća:

• zglobove
• mišiće
• kožu
• limfni sustav.

Karakteristična je duboka, tupa bol u zglobovima koja se često opisuje kao probadajuća ili pritisna, a mogu se pojaviti i svrbež, osip te oteklina limfnih puteva.

Iako ovaj oblik obično nije životno ugrožavajući, potrebno je medicinsko praćenje jer se stanje može pogoršati.

Što je dekompresijska bolest tip 2?

Za razliku od blažeg oblika, tip 2 zahvaća:

• mozak
• kralježničnu moždinu
• pluća
• srce.

Ovaj oblik predstavlja hitno medicinsko stanje koje zahtijeva neodgodivo liječenje u hiperbaričnoj komori.

Kako su povezani dekompresijska bolest i ronjenje na dah?

Kod rekreativnog ronjenja na dah rizik je vrlo malen jer su zaroni kratki, a količina apsorbiranog dušika ograničena.

Ipak, kod profesionalnih ili vrlo iskusnih ronilaca koji izvode brojne duboke i uzastopne zarone s kratkim površinskim intervalima može doći do nakupljanja dušika i razvoja dekompresijske bolesti. Takvi su slučajevi rijetki, ali dobro dokumentirani u medicinskoj literaturi.

Kako se postavlja dijagnoza?

Liječnik dijagnozu najčešće postavlja na temelju:

• podataka o nedavnom ronjenju
• vremena pojave simptoma
• kliničkog pregleda.

CT i magnetska rezonancija mogu pomoći u isključivanju drugih bolesti poput moždanog udara ili hernije diska, ali uredan nalaz ne isključuje dekompresijsku bolest.

Zbog toga se liječenje ne smije odgađati radi dodatnih pretraga ako postoji opravdana sumnja.

Kako se liječi dekompresijska bolest?

Kada je u pitanju dekompresijska bolest, liječenje treba započeti što prije jer pravodobna terapija značajno povećava mogućnost potpunog oporavka.

Standardno liječenje uključuje:

• primjenu 100 %-tnog kisika
• nadoknadu tekućine radi održavanja cirkulacije
• liječenje u hiperbaričnoj komori (rekompresijska terapija).

Hiperbarična komora povećava okolni tlak te omogućuje postupno smanjenje veličine mjehurića plina i njihovo sigurno uklanjanje iz organizma.

Kod blažih oblika ponekad je dovoljna primjena kisika i promatranje bolesnika, ali većina osoba ipak zahtijeva rekompresijsku terapiju.

Kako spriječiti dekompresijsku bolest?

Najbolja zaštita je odgovorno planiranje svakog zarona.

Preventivne mjere uključuju:

• pridržavanje tablica (dekompresijska tablica) ili ronilačkog računala
• spor i kontroliran izron
• sigurnosni zastanak prije izlaska na površinu
• dovoljnu hidraciju
• izbjegavanje fizičkog napora nakon ronjenja
• izbjegavanje letenja najmanje 12 – 24 sata nakon zarona, ovisno o profilu ronjenja
• planiranje dovoljnog razmaka između ponovljenih zarona.

Pročitajte i ove članke:

• Početak sezone donio je i smrt u ronjenju: “Kad prođe 10 do 15 minuta, oštećenja mozga su jako velika”
• Kako visoki tlak zraka utječe na ljude? Ovo su posljedice
• Zašto avionski prozori imaju rupe?

• dekompresijska bolest
• dekompresijska bolest - liječenje
• dekompresijska bolest – simptomi
• dekompresijska bolest i ronjenje na dah
• dekompresijska bolest tip 1
• dekompresijska tablica
• što je dekompresijska bolest

Učitaj više izvora